Hrana je bila nešto na što sam se teško privikavala ovdje. I trebalo je proći dosta vremena da skužim najprije čega sve ima (jer sve na artiklima piše na švedskom), a potom da kuham i slažem obroke onako kako volimo. Uz nešto sjevernjačkih trikova u pripremi hrane uz puno vrhnja, mlijeka, kopra i senfa otkrije se novi svijet.
Kako nema tržnica sa svježim voćem i povrćem, jajima i mesom kao u nas, sve se to nalazi se u dućanima. Od voća i povrća ima svega. To me malo plašilo u početku jer smo u Hrvatskoj navikli na sve svježe i sezonsko pa lubenice nikad ne kupujemo zimi. Niti bi ih kupili da dođu od nekud po zimi. Ovako, nikad ne znaš. Pokušavaš razmišljati sezonski. Možda jabuke i breskve ili primjerice avokado nisu tako veliki kao u nas, no ukusni su. Meni sve ovdje ima slatkast okus, pa tako i voće i povrće. Ako voće i povrće nije švedsko, što je lijepo istaknuto, obično dolazi iz nekih egzotičnih zemalja, iz Afrike ili primjerice Novog Zelanda. Ono što me zaprepastilo kad sam stigla u Švedsku je to da u dućanima postoje košare s voćem koje je malo “ošlo”. To si možete uzeti badava i pojesti na licu na mjesta. Vjerojatno se ostavlja onima koji nemaju novce za novo. Lijepo je da se misli i na njih, ali me svejedno šokiralo. S vremenom sam shvatila da je to normalno.
U nekim hrvatskim trgovinama za takvo voće i povrće plaćamo urednu cijenu.
Ono s čime vodim bitku i dan danas je – sol. Sjevernjaci koriste sol koja nije morska i nije jodirana, dok mi koristimo našu, jodiranu morsku sol i to je, dragi moji, velika razlika. Nikako ne mogu dovoljno posoliti hranu, a što više solim, hrana ne postaje slanija nego gorkasta. Zato kupujemo dansku jodiranu sol koja je koliko toliko slična našoj. Biram začine koji će to malo prikriti . Hvala Bogu pa Luka voli curry. Kuham s više mlijeka, putra (švedski je zaista zakon) i vrhnja. Uz losos, primjerice, stavljam vrhnje i dosta kopra. I senf se jako puno koristi ovdje u prehrani i zaista je dobar.
U svakoj trgovini puno je prostora posvećenog zdravoj hrani i ima je u izobilju. Uz nju i u običnom dućanu nerijetko možete kupiti i kakvu popularnu knjigu vezanu uz zdravu prehranu ili sa zdravim receptima.
Nakon voća i povrća, koje je barem duplo skuplje nego u nas, na redu je meso. Pakirano je. Ima uvoznog, primjerice, iz Njemačke, a ima i švedskog koje je skuplje. Ono, kojem je datum isteka roka blizu, može se kupiti po znatno nižoj cijeni, ali se preporuća potrošiti odmah. Meni su posebno fina švedska svinjska rebarca te pileći bataci od kojih radimo juhu ili slažemo saft ili jednostavno ispećemo u pećnici uz povrće.
Jaja su nešto što me uvijek jako začudi. Velika su. Ima smeđih, ima bijelih, ali nikako da palačinke od njih budu žute kao u nas.
Brašno je nešto što me jako ugodno iznenadilo, jer Šveđani nisu naučeni doma kuhati, barem koliko čujem ili čitam. Ali očito se situacija mijenja i peče se očito i doma jer brašna ima čak previše vrsta – od badema, zobi, raži, integralnih , bijelih, za ovakve kolače za onakve kolače, za raznovrsne pripreme. Kao i kvasa. Posebno se kupuje onaj za primjerice kruh, a posebno onaj za primjerice neki kolač. I zaista postoji razlika. Ali su super.
Mlijeka također ima jako puno vrsta. Gotovo čitav jedan zid u našoj trgovini pun je mliječnih proizvoda, jogurta, skyra, acidofila, mlijeka sa i bez laktozom, s okusima ili bez, raznih vrsti vrhnja… Švedska je zemlja broj 1 u konzumaciji mlijeka u svijetu! Mlijeku je cijena tu negdje kao i u nas. Sirevi su odlični, naročito, švedski.
Šveđani jako vole snacks. Čips se radi od švedskog krumpira i grickalice tamo imaju dugu tradiciju. Čips je puno manje masni nego naš, puno tvrđi i deblji, zato sam nerijetko nakon večernjih filmova drugi dan imala ozlijeđena usta. Zato pazim pa grickam uvijek s jogurtom ili nekim drugim peljevom.
Konzervirana hrana tipa paradajza u tetrapaku ili pak raznih umaka ima na pregršt. Jako puno ima i onih azijatskih umaka pa se lijepo može doma napraviti kineska ili indijska hrana.
Ono što je super ovdje u dućanima je to što ima jako puno gotovih “sjevernjačkih” salata za kupiti, primjerice s račićima ili lososom ili pak samo one s povrćem ili mesom majonezom i senfom. Sve su za poželjeti. Možete pojesti kaloričan i zdrav obrok jednostavno i brzo.
Možete i sami u dućanu napraviti svoju salatu s raznim dodacima koji se nude.
U početku sam se teško navikavala na slatkast okus kruha, jer mi zapravo ništa nije pasalo stavit na njega. Ni šunku, ni neki namaz, ništa. Oni naime stavljaju u svoj kruh – javorov sirup. Vjerojatno je to neka tradicija jer su se tamo nekad ljudi grijali uz slatku hranu. Danas trče… Šalim se. Ali ima nešto u tome.
No, jako je puno slatkastog kruha posebno onog tamnog. Ipak otkrili smo one bijele uz dodatke sušenih paradajza primjerice ili s malo feferona, oraha, češnjaka, poriluka i nečeg sličnog – i prefini su. Cijena kile kruha vam je oko 50 kuna. Ono što me posebno osvojilo su švedski donuts. Toliko lagane i ne slatke, s cimetom ili bez, sa svježom laganom kremom od vanilije iznutra. Svaki dan jedna ujutro. Bez toga ne ide. Mene su osvojili. I dan bez krafne tamo kao da i nije.
Ugodno je biti u švedskom dućanu, osim što se morate dobro zabundati. Zbilja, ali zbilja je prehladno.
Ono što me primjerice razočaralo je – konzervirani grah. Pošto ga svježega nema, ima ga u tetrapaku. Ima ga sto vrsta – bijeli, crveni, smeđi, eko, ovakav i onakav, ali meni nema baš neki okus. Užasno je tvrd. Ali zato volim sojih grah koji se lijepo skuha i može se složiti na sto načina.
Da tjestenina je nešto što se razlikuje od one kod nas. Poznato je da se ista talijanska tjestenina razlikuje od zemlje do zemlje. Ali, recimo ovdje, obična bijela špageta nikad neće biti raskuhana i meni je jako lako probavljiva. Ne debljam se od nje. Stoga ipak očito ima neka razlika.
Jako je fina konzervirana cikla. Švedski sladoled podsjeća na sladoled kakav je bio nekad kod nas. Obična vanilija jako slični na onu iz automata kod nas koju smo jeli dok smo bili klinci i meni je fina.
Slatkiše slabo jedem osim crnu čokoladu tu i tamo. Ima ih puno vrsti i odlične su. Naravno pojedem ponekad i kakvu “šećernu tablu”, samo da se prisjetim. I ovdje ih ima, naravno.
Keksi su ovdje nešto što apsolutno ne bih preporučila nikome. Kad ih probate znate zašto je naš Kraš u svjetskom vrhu. Osim Pepparkakor, nešto kao božićni keksi od cimeta koji su zbilja fantastični, ali i oni su jako slatki. I da, ima Kraša za kupiti. Posebno Napolitanke dobro idu. Uzmemo ponekad one čokoladne i tek onda vidimo koliko su manje slatke od naših doma.
O tipičnoj švedskoj hrani drugi puta kao i o tome kako je lijepo vidjet u dućanu “hrvatski frižider” pun hrvatskih proizvoda i kupit Baranjsku kobasicu za 70 kruna! I u Švedskoj je povečerat. Još kad bi bilo prijatelja za ponudit. Ali i ovako je ok. Imamo lampice u prozorima:)
Bravo za nas!
