Kako vam pišem o Švedskoj ne smijem zaboraviti na fiku! Nikako mi nije jasna ta – fika. Ni dan danas. Valjda zato jer se opuštanje i kavica i nekakvo čavrljanje s nekom dragom ososbom ili nekim koga bismo bolje htjeli upoznati u svijetu iz kojeg sam stigla događa spontano ili barem nekako lakše. Barem se događalo nekad. Ili onda kada sam ja još imala vremena za čavrljanje. Za kavu. Makar se kava ne pije, ide se “na kavu”. Ide se. Ide se često. Ide se stalno. Da se vidiš s nekim, istračaš, isplačeš, pohvališ, naslušaš… Ovdje ne. Ovdje postoji fika. U, uglavnom, određeno vrijeme.
No, za one koji ne znaju, ili nisu čuli za švedsku fiku, fika je mali predah ili odmor (obično) uz kavu koju Skandinavci obožavaju (vjerovali ili ne). Obično oko 15 sati popodne. Uz kavu ili čaj, ili što drugo, obično se zaslade pecivom od cimeta o kojem sam vam već pisala ili pak nekim drugim kolačićem. U novije vrijeme mnogi biraju neki zdravi obrok – mali sendvič s avokadom, račićima.
Kad smo već kod kave, Šveđani su među prvima u svijetu po količini ispijene kave, a u Švedsku se uvoze neke od najboljih vrsta kava na svijetu. Ovdje se kava pije za doručak, ručak ili u pauzama na poslu. Postoje i zabave uz kavu – Kafferep. Kava ima definitivno posebno i veliko mjesto ovdje u Švedskoj.
Začudila sam se da se fika, neki je pišu velikim početnim slovom, (riječ navodno dolazi od riječi Koffee, samo obrnuto) ondje događala još od davnina, a kako na sjeveru nemaju baš vremena za spontana druženja, valjda su morali nešto izmisliti pa institucionalizirati kako bi ljudi kroz dan ipak malo neobavezno popričali jedni s drugima na poslu, ili u obitelji, pošto su po cijele dani svi negdje van kuće.
Ne znam da li djeca u školama imaju fiku svaki dan, ali znam da se slatko djeci u obiteljima daje samo subotom ili jedan dan u tjednu. Obično tad navale na gumene bombone koji su ovdje jako popularni i kupuju se na deke i kile…. Mene, osobno, nikakve sankcije nisu podučile ničem pozitivnom.
Dakle, fika. Riječ fika je posvuda. Na šalicama, na tavama, tacnama, na tanjurima, uz recepte, na majicama, torbama, na naslovnicama magazina, na reklamama…Fika je svakako švedski brand i dobra promocija zemlje koja, znamo svi, slovi za hladnu, i u kojoj žive hladni ljudi.
Zato, još uvijek ne kužim je li fika spontana ili ne. Mnogi kažu kako nemaju vremena za fiku, osim vikendima, tu i tamo, svake prestupne. Pa ako je nešto fika i nema se vremena onda nije spontano. Ili je? Kao ona naše idemo “na kavu”?
Ja sam u Švedskoj kavu u kafiću popila točno dva puta. Bila je dobra. Bila je jaka.
Iako do dolaska u Švedsku nisam pila kavu. Kad sam studirala, kavu sam popila tu i tamo i obično mi je izazivala mučnine i umalo kolapse po tramvajima. Želju za popiti kavu dobila sam uz svojeg muža skoro 20 godina kasnije. On pije stvarno super kavu. Meni se prva prava kava dogodila zbilja spontano i to na sjeveru. Mala šalica kave uz malo hrvatskog keksa, u oblačno poslijepodne. Sjećam se. I bilo je dovoljno. Za moju prvu fiku. Nisam tada znala da je to fika. Nisam znala ni da fika postoji. Ali bila je. Poželjela sam popiti kavu nakon dugo vremena u svojem životu. Vjerojatno sam bila dovoljno opuštena i smirena.
I osjetila, da sam napokon dovoljno slobodna za preplivati hladno sjeverno more. Još samo kad bi bilo više mogućnosti za probuditi spontanost u sjevernom načinu života…