Tko će odnijeti jelku?

Pitam se kad će doći dani i jutra

Božićni dani u Švedskoj još tradicionalno traju.
Naime, neki Šveđani još uvijek čekaju 13. dan u siječnju kada obilježavaju Knutov dan, kojeg nema u kalendaru, a kako bi raskitili svoje jelkice i odnijeli ih na označena mjesta od kuda će biti transportirana dalje.
Šveđani koji se drže tog običaja, toga dana pjevaju pjesme o Knutu, popapaju zadnje ukrase s bora, naravno one jestive, a u nekim mjestima posebno onim manjim klinci idu od kuće do kuće kako bi sjetili starije da raskite jelku i udjele im koji slatkiš.
Sličan običaj kao u nas na Sveta tri kralja, što se tiče dječjih obilazaka i završetka božićnog razdobolja i raskićivanja jelke. Svatko na svoj način.
Obično se na mjestima gdje se skupe jelkice koje su “odradile” Božić okupi grupica i zapjeva pokoju ili imaju mali Knut party.
Knut Lavard ili Canute bio je danski princ koji je bio tragično ubijen u 12. stoljeću i tad je postao svecem. Nekoliko stotina godina kasnije njegovo ime postalo je simbolom završetka božićnih blagadana.
No, mnogi u Švedskoj, također, raskite jelke i na Sveta tri kralja.

Nisam uspjela naći mjesta za odlaganje jelki, pa vam šaljem fotke još uvijek okićenoga grada. Iako mnogi već rade punom parom i škola je počela danas, doima se ipak još uvijek blagdanski mirno. Barem jutro.

 A o tome da je u Švedskoj trenutno toplije nego na Jadranu, drugi put.

Jutro u Goteborgu -mirno i okićeno

Najstrašnija noć

Sve je spremno za najstrašniju noć!

U Švedskoj se posebno vesele za Halloween. O tome kako je Dan mrtvih obilježen ovdje u Švedskoj i kako su Šveđani kroz povijest (ipak) pristali obilježavati ga, drugi put.
Ovaj put ću malo o danu, odnosno, noći koja mu prethodi. Svi znamo da u tom običaju ima jako puno toga poganskoga, ali sjevernjačka kultura puna je takvih običaja, stoga se Halloween ovdje jako cijeni. Na “noć živih mrtvaca” veseli se i staro i mlado.
Običaj su na to područje donijeli stari Kelti koji su vjerovali da je 31. listopad zadnji dan ljeta.

Zapadnjački običaji i ovdje su sve popularniji

Starosjedioci Britanije vjerovali su da te noći svijetom hodaju zli dusi, posebno goblini, pa su palili vatru ne bi li ih otjerali. Taj običaj potječe od Saksonaca koji su zaposjeli Englesku u 6. stoljeću, navodi se u tekstovima o švedskoj tradiciji koja također na taj dan njeguje običaj izdubljivanja tikvi koje te noći postaju svojevrsne lantrene. Inače, ova dva mjeseca pred nama u Švedskoj su definitivno mjeseci lanterni. Pisat ću vam zašto.
Na “Helgonaafton” ili noć prije Svih svetih, djeca i ovdje u večernjim satima odlaze u “pohode na slatkiše” pjevajući pjesmice, zvoneći na vrata i “strašeći” s maskama i kostimima sve pred sobom.
Izdubljivanje tikvi posebno se njeguje i popularno je u regiji Skane u južnoj Švedskoj.

Kostimi, maske te svi potrebni rekviziti su u ponudi


Inače, studeni je mjesec kada se u Švedskoj i službeno može biti ili postati melankoličnim. Ljudi sve manje šeću, sve je hladnije i mračnije, polarni zrak sve je oštriji. Počinju druženja u zatvorenom.
Ono što primjećujem ovdje, unatrag samo par godina, jako su porasli interesi za obilježavanjem blagdana (posebice Božića i Uskrsa). Primjerice, već sad ima jako puno reklama za božićne shoppinge kojih nije bilo u godini kada sam stigla. I blagdanski duh osjeća se u zraku.
A možda ipak nisu tako hladni.
Sve češće pomislim.