Cold as ice…

Dan srdašca u Švedskoj su uveli tek u 60-im godinama prošloga stoljeća. Za usporedbu, Amerikanci nešto takvo imaju još od 18. stoljeća. Naravno da je komercijalni dio priče i ovdje uzeo maha, pa se tako toga dana u Švedskoj proda i po 4 milijuna ruža.

Ne znam koliko su Šveđani i Šveđanke topli i zaljubljeni dok su u vezi, ali kao narod slove uglavnom za hladne i proračunate ljude. Realne – vole kazati za sebe. Možda manje vjerne?? Makar se čine ugodnima i tolerantnim. Ono što je sigurno, to je da jako lako izlaze iz postojećih veza i sklapaju nove. Od početka pandemije stručnjaci su primijetili da je jako porastao broj on-line sexa ovdje, čak štoviše, govorilo se u javnosti kako je to dobro. Ne znam da li se ovo dobro odnosilo samo za postojeće stanje ili općenito. Vidjet ćemo kasnije.

Posljednjih desetak godina u Švedskoj se jako slave svi ti praznici i blagdani. Nisu u ovolikoj mjeri ranije, ni približno. Pa je tako i Valentinovo, koje meni iskreno, nikad nije sjelo, ni kao dan, ni kao pojam za ljubav, uočljivo na svakom koraku.

Ljudi nigdje.

Osim leda.

Leda.

I još malo leda.

Dajte mi viski.

Vjenčići od ruža zovu na društvo. Mene neodoljivo podsjećaju na Midsommar…. brrrr

Crveni baloni….samo da nema šahta u blizini.

Previše gledam horore. Sad sam potpuno uvjerena u to.

Zato sam si za danas odabrala “The star is born”.

E, ovo mi se već sviđa. Sa šahtom ili bez