Mjesec: srpanj 2020.

Nikad teže s godišnjeg – na crayfish i votku

u Margareta, objavljeno u Švedska




Nikad teže nije bilo otići s mora. Možda zato jer nismo ništa posebno očekivali od godišnjeg s podosta ubijenom psihom i umorni od svega. Možda zato jer je more divnije no ikad, a možda i zato jer nam se promijenilo nešto u glavama. Možda i zato jer se bojimo zime, jer znamo da neće biti ništa isto kao prije.
Naša mi je gazdarica kad smo napustili apartman prije ulaska u auto dala malu Majku Božju u ruke iz Međugorja i rekla kako se molila da sretno stignemo do odredišta. Gesta koja se nikad ne zaboravlja. I koja nosi bezbroj poruka.

Dobre vijesti stižu iz Danske. Šveđani iz svih općina iz cijele zemlje smiju ući u Dansku! Smanjuje se broj mrtvih i zaraženih. No, Šveđani su ipak oprezni, pa pozivaju svoje građane da do kraja godine rade od kuće.
Ljeto su Šveđani proveli većina njih kod kuće. Putovalo se unutar zemlje i bilo je teško naći slobodnu kuću za odmor ili kakav drugi smještaj. Šveđani imaju i svoje brodove, pa im se nije bilo teško snaći ovoga ljeta i otisnuti se u vlastitoj izolaciji i luksuzu na koji švedski otočić.
Polako se vraćaju na posao. Godišnji ove koronske godine bliži se kraju. Evo, ja sam danas dobila mail od jedne medijske kuće s reklamama – prvih božićnih poklona!
Iako sam samo preletila pogledom, polako sam mislima skrenula na sam kraj godine zamišljajući ga kakav će biti i što će nam donijeti. Izgleda da bi svi rado samo ispratili ovu godinu. Čim prije – tim bolje. Pokušat ćemo sve odraditi kao da se ništa ne događa. Spremamo se, nadamo se.
Nego, Šveđni ipak prije Halloweena i Božića imaju još dva značajna običaja. Prvi je početkom kolovoza – Kraftskivor, ili fešta posvećena crvenom nordijskom škampu. A poslije dolazi i dan haringe. Švedski škamp veći je podosta od naše kozice, ali manji od jastoga.
Veliki skandinavski crveni škampi imaju svoj dan. Običaj konzumiranja škampa u Švedskoj nije postojao sve do razdoblja renesanse kada su se i pojavili prvi recepti o spravljanju rakova u Švedskoj. Neki su njima uz konzumaciju votke liječili – i koleru, stoji u knjigama. S vremenom su škampi postajali sve popularniji posebice u Njemačkoj, tako da su Šveđani izvozili svoje škampe u luksuzne njemačke restorane, naročito one iz jezera Hjalmaren. S vremenom, Švedska je postala jedna od najvećih izvoznika škampa u svijetu Godišnje iz spomenutog jezera izvade oko 5 milijuna rakova!
Kako izgleda party?
Jedu se kuhani škampi uz obilno konzumiranje votke. Nose se smiješni šeširi, a kako bi sve skupa bilo još smješnije, oko sebe ovjese papirnate lanterne koje se smiju, onako polustravično.
U neko davnije vrijeme postajala je zabrana lova na škampe. Od prvog studenoga do početka kolovoza, no danas nije poznato da li postoji ikakva zabrana. Zna se samo da je crayfsh party najveći party u Švedskoj nakon Midsommer partyja.

Kad sjednete u auto i dobijete poklon koji vas obori
Ovog ljeta nikad bolje špagete s rajčicom i bosiljkom, morala sam ih ovjekovječiti
Moj krayfish party
Kuhani škampi, votka nakon svakog i lanterne polustravičnog osmijeha recept su za dobar provod

U Stockholmu 16,7 posto ljudi ima antitijela na korona virus

u Margareta, objavljeno u Švedska



Do danas je u stockholmskoj regiji sprovedeno više od 220 tisuća testova na antitijela na korona virus otkad je besplatno testiranje počelo sredinom lipnja. Na današnji dan u Švedskoj je 5676 mrtvih i više od 78 tisuća zaraženih, prenosi Svt.
Pokazalo se da je 16, 7 posto ljudi bilo pozitivno, odnosno da ima antitijela na spomenuti virus. Dostupnost testova opisuje se kao jako dobra.
Danas je u Göteborgu samo dvoje ljudi na respiratoru i to je svrstano kao dobra vijest.
Inače se u Švedskoj nadaju da će spremni dočekati hladnoću i zimu i da će se moći lakše othrvati drugom valu epidemije ako ga bude, dok drugi scenarij govori da će biti još gore nego što je bilo, uz još nekoliko tisuća mrtvih.
Treći scenarij je je da će se Šveđani možda cijepiti i na samom početku druge godine . Sve u svemu, puno scenarija, malo se toga konkretno zna, ali zna se sigurno da je mnogima korone dosta. Ljudima fali društvo i njihov stari život. Danska još nije otvorila granice cijeloj Švedskoj već samo nekim njenim dijelovima.
Zanimljiva je ta cijela priča oko granica i njenih otvaranja i
sve to skupa sve više liči na politička previranja u kojima su neke druge, i u ovoj priči, sporedne stvari izbile na vidjelo i pokretači su određenih sankcija, koje su prema nekim zemljama, pokazalo se sada u priči između Hrvatske i Nizozemske ( koja poziva svoje građane na hitni povratak u domovinu s odmora u Hrvatskoj uz 14 dana karantene), potpuno nepravedne. No, dosta politike i korone. Htjela sam vas samo obavijestiti da je uglavnom – sve po starom.
Šveđani su još uvijek na godišnjim odmorima. Po starom dobrom običaju puno se roštilja i hladi se pivom. Na roštilju su, uz stakeove, i lososi, a osim točene pive, spravlja se i hladni točeni – Mohito! Baš mi se dopala ideja. Sve u svemu, Šveđani koriste trenutak i žive u njemu. Baš kao što i njihov lagom nalaže, a koji jako dobro prihvaćaju i stranci. O lagomu u jednom slijedećem postu.

Posjetili smo Zrće

u Margareta, objavljeno u Švedska

Prije malo više od desetak godina prvi sam put posjetila plažu Zrće na Pagu. Zajedno sa svojom sestrom i njenom tada još malenom kćerkicom koja se brčkala u plićaku i dedom. Bila je to plaža na kojoj je usred dana žestoko đuskalo nekoliko tisuća ljudi i treštala je muzika sa svih strana. Zanimljivo, ali nitko od nas nije se osjećao suvišnim. Mi, zalutala obitelj s malim djetetom koja se došla okupati bez ikakve fešte, baš smo se super osjećali. Bilo je i još obitelji s djecom samo na kupanju. Sve je prošlo super, osim što su neki partijaneri fulali ručnik pa su sjeli na dedin prilikom povratka iz mora. Morali smo ih buditi da dođju k sebi i bili su jako uljudni.
Kasnije sam sa svojim novaljsko-međimurskim morskim susjedima Zrće posjećivala kada nas se skupilo dobro društvo na moru i kada smo bili orni za malo fešte na godišnjem. Bilo one popodnevne ili noćne.
Posjetili smo usput prije dva dana Pag na jedan dan. Onako, iz daleka. I dok nam se Novalja činila ugodno popunjenom turistima, plaže na koje se odlazi s djecom neke su i prepune bez ikakvih distanci, a Zrće, na koje smo stali doslovno na manje od minute, nas je više nego iznenadilo.
Iako klubovi rade i čuje se neka glazba, ništa nije isto kao nekad.

Ljeto nikad drugačije. Čudnije….

u Margareta, objavljeno u Švedska

Nije me bilo… Znam. Bila sam kod zubara. Ubio me doslovno psihički stres više od onog što se radilo. Dva zuba odjednom. Tjedan dana prije razmišljala sam doslovno svakih 5 minuta o tome da li da uopće odem, jer ako ću morati u izolaciju nema mi tko čuvati dijete, jer mi je muž po dolasku iz Švedske bio u izolaciji svojevoljno. Ali strah od jeseni ipak me ohrabrio da obavim sada. Išla sam i na sistematski s malim. I tu me dotukao strah od zaraze s obzirom da je pobrisao sav pod kod pedijatrice. Mali moj živi dečko. Imao je i rođkas u svom tom ludilu.

U jeku pandemije ipak smo našli načina za odlazak na more.
U malom mjestašcu na srednjem Jadranu našli smo divan smještaj. Jedan od onih u koje poželite doći i na Božić, još bolje gazde i malo susjeda. U kojem je na modernoj polici klasik Heidi na njemačkom jeziku, a u blizini kamin. U mjestu u kojem ima puno modernih i novoizgrađenih apartmana koji s punim bazenima zjape poluprazni, plaže koje se čudom malo popune tek navečer. Ribare kod kojih možete četiri brancina dobiti za cijenu od tri te kilu škampa – sve skupa za 110 kuna.

Mali dučančić u kojem se navodno već netko zarazio, pa su mjestani drugi dan rekli da se lagalo. Naše sugrađane, susjede do nas iz Hrvatske, koji doslovno glavu okreću od nas jer imamo švedsku registraciju. I nikad slanije more.
Avioni su nam postali osmo svjetsko čudo na nebu. Divimo im se kao oni prije 50 godina, a danas smo ugledali i kruzer koji je dopremio sjevernjake na naše more.

Situacija nije dobra, nažalost. Po otocima se naprosto moli pred restoranima goste da uđu unutra. Strašno mi je žao da je Hrvatska uspjela onako dobru situaciju pokvariti za malo novca. Uopće, za ikakve novce. Trebalo je ipak malo više strogoče i malo više struke u svemu tome. Je li rok do sezone bio prekratak ili je bio prekratak novčanik nekome, nije više važno. No, kažu da se od sezone živi. Tražili ste gledajte sistem, nažalost. Sjećate se onog ciklus programa iz 80-ih? Tako se rado sjetim onih dana općenito 80-ih i bezbrižnog života u kojem su se rađale revolucije s pozitivom. U kojima sam odrastala. I to sretno. U kojem su tajice na točke bile modni hit i kad ste ih kupili u nekom butiku bili ste presretni jer ste imali svijet na dlanu. I mislim kako moje dijete raste i gleda maske i ne smije se brčkati u plićaku s drugom djecom koja su starija pa bježe od njega jer su upoznati sa situacijom, koja je njemu strana. Bubanci su postali dio našeg života i to po drugi put. Nakon što smo ih prvi put uspješno izbrisali ! Ne, ne mislimo na tajice ovih dana. Ne više, ni uopće. Ali Pokušavamo si dati najbolje od mora. Najbolje od nas. S najmanje moguće brige i zabrinutosti. I puno smijeha, zbog naših najmlađih.
Čudno kako ljudi ne žele prihvatiti novo normalno. I instinktivno se ponašaju kao da se ništa ne događa. Obzirom da je tek ljeto, rujan mi se čini zastrašujućim. I mislim da nas iz svega jedino može izvući buđenje iz ružnog sna ili kraj odvratnog apokaliptičnog filma u kojem se ipak našlo neko sigurno utočište.

S nimalo apokaliptičnim slikama s predivnog i mirnog Jadrana lijepo vas pozdravljam. Od ponedjeljka masku na lice. Svi.
Odoh slušati stare dobre Banglesice. I ipak misliti na mali jeftini butik u kojem sam kupila tajice na točke tada, davno, prisjećajući se kako sam trčala veselo doma s vrečicom u rukama. A pomisao da sam napokon Madonna bila je tako stvarna. Bila je sve.