Mogla bih Vam samo napisati sretan Božić i poželjeti Vam sretnu Novu. Ali dogodilo se toliko toga svima nama… I naša razmišljanja su ovih dana u svim tim danima. U još jednoj nepredivivoj godini koju smo izgurali, obavili, odradili, u kojoj smo i uživali, radovali, se tugovali, opraštali se. Još jednom dižemo čaše da ju pozdravimo, jer ju više nikad nećemo doživjeti. Kao klinki to mi je bio tako mistični događaj, taj odlazak godine za čiji party su se svi spremali oko mene malene. Ali prije toga, dolazi nam Božić koji poručuje da sve što smo napravili – jesmo i da tako trebamo ostaviti. Božić koji donosi mir i nadu, kako u dječjim nasmiješenim obraščićima tako i u nama i u onim pored nas.
Kroz godinu koju ostavljamo plovila sam u divnim stvarima, zaljubila sam se u jedan grad, dijete mi je krenulo u kolektiv (što mi je definitivno predstavljalo najveći stres), a vjeru i samopouzdanje debelo mi je porušila smrt prijateljice, mame dviju divnih djevojčica. Koju još nisam otpratila kako treba, iako sam sve bliže tome. Godina je bila zbilja turbulentna, ali poučna. Naučila me pobrinuti se za sebe, jer sam shvatila da sam tako najkorisnija onima koje volim.
Ponosna sam na to.
I na svoju jelkicu za koju mi dijete kaže da je mala, a posebno na svoje jaslice koje sam uspjela brojčano spojiti nakon 30 godina, a stare su sigurno oko 50-ak. Jer sam ih davno naslijedila.
I dok su mi frendice na kavi za Badnjak, ja brišem nos sebi i sinu, jer smo pokupili neki vrtićki virus. Ali veselimo se ipak još jednom Badnjaku.
Volim vas puno i želim Vam sve najbolje. Uživajte u sretnim trenucima i neka Vam potraju. Nek Vam bajka potraje, neka Vam padne snijeg koji se neće odmah pretvoriti u kišu, kako kaže meni najdraža božićna ljubavna pjesma Old lang syne Dana Fogelberga kojom je ispričao jedan od najemotivnijih doživljaja na Badnjak, tako vjerno, iskreno, duboko i jednostavno.
Upravo takvi budite i ostanite.
Pa nek ‘sreća prati nas…
Čaše u zrak.
Nema slike.Stvorite ih sami u ovim danima.I ostvarite ih.