Vamos a la playa!

Ne, nije Španjolska. Ni Italija. Ovo je švedska plaža. Ovih dana i Švedska se kupa u znoju tijela svog. Proteklih dana izmjerena su rekordna 35 stupnja u zraku. Šveđani su i u našem kvartu Hovas pojurili na plaže, na cijelodnevni boravak oni koji su na godišnjem, a oni koji nisu, ohladili su se u Baltiku navečer.

Pamtit ćemo ova vruća ljeta. Baš kao i cjelokupno razdoblje koje prolazimo. Ni ljeta nas ne štede nimalo. Nisu ni ona laka i bezbrižna kao nekad. Kao dok sam bila klinka i cijeli dan na plaži bez da me itko mazao kremama ili tjerao u hlad. Bila sam super sretna u plićaku sa sendvičem od mortadele koje je spemao tata za sve ujutro. Šveđani su hrabri i jedva su dočekali sunce, makar ono i bilo opasno te osjećaj da i oni imaju svoje mjesto na vrućem pjesku na plaži – u blizini. A ne da po njega moraju obavezno na avion.

Kad smo već kod nekih davnih vremena, samo da vam napomenem kako su u Istri vratili večernje plesne terase s hitovima iz 80-ih koje svira band. Baš kao i nekad, svira se do ponoći, odlazi se na party oko 21 sat. Naime, iz okolice Zadra uputila sam se na dan dva u paklenu Istru u kojoj nema hlada ni u moru, a kad sam pospremila malog na spavanje, sjela sam na terasu apartmana. Pokušavajući na 32 stupnja uhvatiti malo zraka iz minimalnog povjetarca, slušala sam kako se nove generacije spremaju van, na plesnjak… Uz zvuke staroh hita iz daleka Ma- Ma-Ma – Ma-Ma-Maria i ja sam uplovila u svoje djetinjstvo kad sam na takvom plesnjaku plesala obavezno do ponoći kada se svirao Pačji ples, kojeg su poznavali svi – bez obzira otkuda su i koliko imaju godina.

I svijet je bio sretno malo mjesto na jednoj plesnoj terasi. Kojoj smo se veselili već idućeg dana.

Nije li ovo prava umjetnička fotka? Kao iz kostimiranog filma o 19. stoljeću. Dvoje u miru odlaze na plažu.
Hvala Peter na fotkama….Moj vjerni švedski ljetni snimatelji si postao, dok je moj muž odsutan s nama ljeti

Where it all started…

Švedska zima, možda bolje rečeno klima, poznato je nepredvidiva i nagla. Jedan dan divite se plavom nebom i sunčanom danu, iako su temperature zimske i ne skaču iznad nule, već istu noć može doći zimska oluja koja traje danima. Ove slike snimljene su u nedjelju. A mjesto je radnje ona je plaža i poznato šetalište u blizini Hovasa s kojeg sam poslala svoj prvi post prije godinu i pol.

Sve je isto, samo mi se “moj kamen” za meditiranje čini nekako malenim
Manje je usidrenih brodica nego tada onoga rujna
Lijepi broj ljubitelja plaže

Čudno sjevernjačko stijenje uvijek privlači poglede. Svaki put svjedoči mi o nemilosrdnoj klimi i povijesti

Nekako ljetni ugođaj i led ne idu skupa. Ali su mogući…
Ima i klizača
I ostavljenih školjki koje je zadnji jesenski val davno izbacio na obalu
Već slijedeći dan zapao je snijeg…
I učinio mračne i nesunčane ulice – svjetlijima
Još uvijek tu i tamo ” cherry tree” – okićena drvca još od novogoodišnjih dana. Kao da svjedoče da ovdje ipak ima ljudi
Grad je prazan, bez ljudi. Radni je dan je počeo. Ali, od doma.