Kategorija: Švedska

Priče o životu u Švedskoj

Bezbrižnost s Linnéa

u Margareta, objavljeno u Švedska

Linne, kvart je u Goteborgu kojeg nazivaju mali London. Linnegatan glavna je ulica u kvartu koji se spominje davne 1882. godine, a dobila je ime po Carlu von Linneu koji je posjetio grad 1746 . godine.

Kuće su posebno visoke pa se ulice doimaju manjima, što daje topliju atmosferu. Ima jako ,puno starih zgrada, lijepih i skupih stanova, barova, restorana, malih shopova u koje se uvijek poželite vratiti jer, eto, vidjeli ste nešto što vam ne ide iz glave. Linne je uglavnom popunjen starim zgradama, no one koje su zamijenjene novima, izgrađene su u istom starinskom štihu. Linne je mjesto koje pamtim po divnom sunčanom jutro kada sam ga prvi put posjetila, a slike koje sam tada slala govorile su o tome kako je zrak čist i trava zelena. Kako nema ljudi, nije bilo ni 10 ujutro, i kako svi spavaju, jer je to kvart u kojem se dobro tulumari. Tek tu i tamo, iz pokoje zgrade, u tim je satima istrčao ponetko u svoj pošteno jureći automobil parkiran tik do ulaza zgrade. Linne pamim i po tome što sam ondje kupila pršut i bila sam totalno sretna što sam uspjela naći nešto takvo na sjeveru. Prvi pršut u Švedskoj u nekom malom dućanu s hranom. Linne je kvart u kojem sam vidjela super haljine koje se prodaju, onako, vani pred dućanima, na vješalicama za oko 1000 do 2000 kruna. Linne je mjesto gdje se ne osjećate kao da ste u Švedskoj. Nije sve sterilno i strogo uređeno. Ublizini su parkovi i riječica, ima puno ptica, za razliku od ostalih kvartova.

Rano jutro, 8 sati. Linne je uspavam kao i uvijek

Linne je u jutarnjima satima pust. Totalno okićen. Kako samo Šveđani mogu spavati uz sve te ukrase na prozorima ostavljenim da gore cijelu noć? Često sam se pitala. Više se ne pitam. Kao ni to da nemaju uopće zastore i da, ukoliko zurite, možete vidjeti svašta u tim stanovima i lijepo uređenim dnevnim sobama.

Järntorget – šaren kao nikad prije. PItam se, hoće li se slaviti ovi blagdani i kako?

I stalno se pitam ovih dana kako ćemo proći kroz ove dane pred nama. Zato odlazim u mislima na mjesta koja su me očarala, na kojima sam i tada zaboravila na loše trenutke i dane, a koja su davala snagu i nudila pršut u zemlji bez pršuta.

O samoći u vremenu zajedništva u drugom postu. Iz nikad usamljenijeg i praznijeg Varaždina. Varaždina koji se bori.

Ali, je i on okićen.

I u kojem mi prva susjeda ima koronu.

Božićni sendvič – Julmacka

u Margareta, objavljeno u Švedska
Ne, nije se krastavac baš proslavil na ovoj fotki. Ali, to je ipak aerodrom.




Šveđani nemaju puno svojih originalnih tradicionalnih božićnih jela. Uglavnom se u blagdanske dane jede šunka, losos, krumpir na sto načina… U novije vrijeme blagdanski stol i na sjeveru sve više uzima modernijeg maha, odnosno gastronomija je i ovdje jako napredovala. Šveđani se usude dosta toga izmiješati na tanjuru, i sve ispadne iznenađujuće dobro. Pokupe od svakoga ponešto, dodaju nešto svoje. No, ono što imaju svoje je – božićni sendvič. On je, onako, pravi zimski. Pun okusa, kalorija, nalupan sa svim i svačim, slani, slatki i kiseo.
Pa, ‘ajmo redom.
Iako postoji nekoliko varijanti Julmacke, onaj najpoznatiji se sastoji od pravih zimskih sastojaka.
Samo su kruh, krastavci i senf ono što bismo mi stavili skupa u Hrvatskoj, recimo. Ostalo…prosudite sami.
Švedski sendvič “leži” na slatkom kruhu. To je kruh koji u sebi ima sirup od javora. Zatim se on premaže senfom, obično bude malo i ugodno slatkast. Na to se stavi salata od cikle koja je obično spojena s nekim umakom, često se spominje miksana jabuka, a na sve to idu poznate švedske okruglice od mljevenog mesa. A za ukras, na vrh, kiseli krastavci.
Julmacka se jede u božićne dane.Ima ga upravo sada za kupiti na mnogo mjesta. Umjesto kuglica od mljevenog mesa, Julmacka se može pripremiti i u vegetarijanskoj varijanti. S kuglicama od povrća kojeg volite.

Kiti se na sve strane
I švedska fika polako postaje sve veći brand



Kalorično je to jelo, puno proteina i povrća, baš kao što Šveđani vole, a i začinjeno je – anisom, koji je poznati ovdje kao blagdanski začin.
Što popiti uz to? Pa, vani, u zalogajnicama gdje se može pojesti ovakav sendvič može se popiti božićno pivo, koje je bez alkohola ili vam nude sok na bazi karamele.
U ove dane, nude se i juhe. U Švedskoj ih ima pregršt. S juhama su me iznenadili i puni su ideja, jer vole povrće i vrhnje, što je uvijek dobra kombinacija za gustu juhu. One su egzotične, tople, jake, imaju dosta začina. Evo, nedavno sam upoznala i juhu od špinata s anisom.
Ovih dana nekako se čini da je i Švedska, odnosno, Goteborg okićeniji nego ikad. Bit’ će da je to zbog pandemije koja nam je mnogo toga uskratila.
Šveđani se za Božić smiju okupiti u 8-ero, najviše. A ukoliko žele veći broj u društvu, mogu se povezati digitalnim partyjem.
Zabave na otvorenom ovdje nisu toliko popularne kao u Hrvatskoj. No, ove godine, vidjet ćemo.

Julmacka može biti i sa šunkom, senfom i kiselim zeljem
Paprenjaci su uvijek tu u blagdanske dane
Jedno novogodišnje iznenađenje na traki
I jedno novogodišnje izdanje Volva
Teško si možete ovakvom fotkom predočiti veličinu ove jelke postavljene u poznati zabavni park koji je ove godine zatvoren
Švedska si je ove godine baš dana maha u kićenju eksterijera

Mjesta za povijest

u Margareta, objavljeno u Švedska

Mnogi će od ove pandemije najviše pamtiti to što su im bila uskraćena putovanja. Oni koji su ipak morali otputovati, pamtit će silne izolacije i testove te ispunjavanje formulara, zapakiranu svu moguću hranu, od peciva, sendviča do voća, ako se uopće negdje i mogla kupiti na transferima te rijetke, rijetke letove. Da ne govorim o mirisu dezinfekcije.

Ovih dana čitala sam kako su Berlinčani odabrali mjesto za cijepljenje građana upravo berlinski aerodrom. Ondje će na ulazu pisati “Dobro došli”, a namjeravaju cijepiti oko 4 tisuće ljudi dnevno. Mnogi će tako uz “certifikat” da su cijepljeni moći i odmah otputovati. Redale su mi se slike u glavi i pomislila sam kako će fotke masovnih cijepljenja, koja će, nadam se, riješiti ovu groznu pandemiju, biti jednog dana u udžbenicima.

Kako će djeca učiti o tome kako nismo smjeli van, kako se teško umiralo i kako se sve riješilo. I kako je čovječanstvo pobjedonosno stvorilo vakcinu. Možda će i neke druge zemlje biti inspirirane aerodromima kao mjestima spasenja i masovnog oslobođenja, mjestima gdje će svojim građanima priuštiti buđenje iz noćne more te odmah potom i priliku za let koji su namjeravali obaviti cijeli život.

Aerodromi su idealna mjesta gdje može doći veliki broj ljudi, gdje će se držati distanca, ako će biti potrebna, gdje će se moći dopremiti i cijepivo i i te posebne ledenice koje ovom protuotrovu pružaju dovoljan minus da preživi. Kako bi mi preživjeli, potom.

Ne ulazim u odabir ljudi i njihove odluke o cijepljenju. Ulazim u onaj dan kada ćemo se, svaki na svoj način, riješiti svega ovog od ljetos. U trenutak kada ćemo se koliko toliko osjetiti sigurnima. U trenutak kada ćemo moći reći i to je to. Hoćemo li opet živjeti život koji je postao tako odurno nedostupan?

Mnogi mi kažu kako nikad više neće biti isto. Kako će mlađarija sve zaboraviti, ali će im sve ostati u jednom ružnom mlagovitom sjećanju. Baš kao što je meni ostao rat u Varaždinu i onih nekoliko dana i noći u podrumu. I ne znam imam li kakvih posljedica, ali se sjećam straha. Prvenstveno te atmosfere i nenormalnog života. Srećom brzo je prošlo, to u podrumu. Ne sjećam se dana kada je rat završio u Hrvatskoj. Ali, znam da su moji bili jako sretni. Ali ono što znam je da su se ljudi nakon rata jako promijenili. Nestalo je spontanosti, prijateljstva od prije, susjedstva, počela su prebrojavanja koliko tko ima i kakvih automobila u dvorištu, tko je i kako upisao fakultet… Svijet se oko mene promijenio. To je ono čega se sjećam ja. Rekli bi stariji, svijet je otišao kvragu.

Se jedva čekate probuditi negdje u travnju? U sunčanom travnju 2021. kada ćete moći u javni prijevoz bez maske? Kada ćete moći zagrliti nekoga koga dugo niste vidjeli? Hoćemo li? Svi u mislima imamo neki budući život. Nešto – nakon. Nismo zamišljali na lanjsko Silvestrovo da ćemo ga ovako zamišljati na ovo.

Brojke u Švedskoj i dalje rastu, kažu da će kulminirati sredinom prosinca. Ne savjetuju se putovanja, testiraju se djeca po školama. Svagdje uglavnom ista priča.

Čini se polako sve kao veliki eksperiment? Da, tako nekako. Test čovječnosti prije svega. Po ne znam koji put. Tko pobijeđuje?Napisat će povijest. I udžbenici.

Ništa. Držite se gdje god da jeste.

Vjerujem da će zapakirana hrana ubrzo otići u povijest
Da će nebo nad Hrvatskom ubrzo biti “lakše”
Da ćemo ovo slati slijedeće Nove godine kao Covid foru
Kao i ovo
A da ćemo u ovakvim gradovima – sve drugo, samo ne nositi maske

Partyjate?

u Margareta, objavljeno u Švedska
Malo svijetla u tamnom svijetu



Lani sam vam u ovo doba pisala o jednom od najpoznatijih švedskih simobola prvog Adventa – adventskoj zvijezdi. Koja krasi gotovo svaki švedski prozor. O tome kako je nastala, kako je postala komercijalni proizvod koji se raširio dalje ponajprije u sjevernu Europu, a potom i južnije. O tome kako njena svjetlost obasjava tminu sjevera , o tome kako ljudi ipak ne mogu bez svjetlosti.
Tako bi htjela pisati o nekoj normalnoj i dobroj blagdanskoj temi, dati vam neke dobre informacije o tome što ima novo. Ali, nažalost, sveposvuda je isto.
U Švedskoj se i dalje radi od doma, jedino škole su “normlano” otvorene. Ljudi drže distancu više nego ikad, pazi se u liftu, na ulazu u dućan. Ne toči se alkohol.
Švedski kralj, inače jako povučen, otvoreno je postavio pitanje zašto u Švedskoj ne postoji preporuka nošenja maski. Švedski princ i njegova supruga ovih dana su se zarazili, također. Zaraženo je dnevno oko 6 do 7 tisuća prijavljenih. Toliko o Švedskoj.
Tužno mi je s prozora gledati varaždinsku bolnicu čiji prozori dvaju najvećih zgrada gore upaljeni danonoćno. Tako nikad nije bilo.
Još je gore ići pripremati prvi Advent u ovakvoj situaciji. Neću pisati o tome kako s djecom. Naučili smo to. Neću pisati koliko je zeznuto ne ići k starcima, jer, naučili smo i to. Ono što ću pisati je to da su unutrag 10 dana u Varaždinu umrla dvojica prijatelja od mojih roditelja. Nisu trebali. Naravno nitko ne treba umrijeti, ali oni su bili zdravi i pri snazi. Umrli su od Covida.
Želim pisati i o tome da se određena skupina ljudi jednostavno ponaša kao da se ništa ne događa. Znate kako psiholozi to opisuju? Oni koji najviše laju kako se ne boje, oni su najviše posrani od sraha. No, to isto znamo. Ne znamo tko i zašto dopušta nekom ovakva ponašanja. Jer, u ovakvoj situaciji nismo bili nikada.
Ovdje, u Hrvatskoj, stanujem u prometnoj ulici. Čujem gotovo svaku noć automobile kako jure u 3 jutro u kojima trešti muzika. Gdje je party? Netko partyja? Nekome je party spasio život? Ma, sigurno da je. Psihički. Svi bi rado na party! I svi bi rado živjeli kao nekad, kao da nema ničeg i zatvorili oči i plesali do jutra. Samo, znate, određeni broj ljudi ima zdrav razum, ima djecu, ima roditelje, ima brigu za vlastito zdravlje koje je krhko.
Živim u prometnoj ulici i kroz dan dan vidim po desetak kola hitne pomoći koja voze “svemirci”, a moj me mali pita dal su unutra bubanci na jespijatorima. Na znam zašto je toliko teško izdržat neko vrijeme bez svojeg uobičajenog života? Zar si ne možete izmislit nešto novo? Recimo kupit si pivo ili nešto drugo u dućanu i popit doma uz skype i prijatelje na ekranu? Pustit si dobru muziku. Zašto ne želite miran život i stvari da budu kako treba oko vas, barem sada kada ništa nije mirno? Zašto se rovari i kopa? Mogu razumijeti nekako situaciju “onog gladnog s ceste koji ukrade negdje krafnu”. Ajde to bih razumijela. Ali ne mogu razumijeti da se partyja i to se javno daje na znanje kao da sa ništa ne događa! Nemojte svaljivati svoj osobni odgoj na druge. Svaka vlast i sistem donosi mjere koje i kakve može. Uostalom, sami ste ih birali. Ovo je zaista stvar osobnosti svakog pojedinca. I znate što? Dobro da smo stavljeni u ovu situaciju da sami naučimo da je zdravlje pitanje svakog od nas, ponaosob. I da vam ga nitko drugi neće poklanjati, niti zdravlje niti išta vezano uz zdravlje! Ne više. Vremena se mijenjaju. Razmišljam si bi li partyjali u ovoj situaciji oni koji su probali život u inozemstvu i koji znaju koliko je teško doći do liječnika, do pomoći na vrijeme, do antibiotika, do pomoći za svoje dijete s kojim čekate 17 sati na hitnoj?? Bi li sada partyjali da ste to iskusili???Ako vam nešto ne valja, široko vam polje!
Pa možda ste zato i ludi i morate partyjati do zore! Kome u inat partyjate? Ovaj puta se inatite samo sebi. I svojima doma. I svakom naivcu koji ode partyjati s vama.
Da baš sam odurna, ovako pred prvi Advent. Baš jesam.
Ali ne mogu da ne gledam u šatore pred bolnicom u kojima nemate ni pošteni WC, a imate Covid, i recimo k tome i mengu. Ili samo proljev.
Čitam tekst o tome kako se šatori pune na jednom od portala, a nakon toga i komentare u kojima su se svi od reda sprdali sa situacijom – “Jel su šatori grijani?”,” pa su šatori super… jer se u njima ovo ili ono…”
Na kojoj razini funkcionira svijest ovakvih? Jel moguće da ste tako jako po….. od straha? Ja, jesam. Priznam. Ili zapravo mrzite sustav kakav got bio pa vam je kriv za sve živo i neživo? Vjerujte, nije sustav ovoga puta kriv. Kriv je odgoj. I upravo takav odgoj doveo je do ovog što imamo.

Kurblajte i dalje aute i partyjajte! Vjerujte, predmet ste samo sprdnje.

Zvijezda na stockholmskom aerodromu, ponosna i prigodna, makar ljudi nema

Svima u bolnicama želim što manje boli i straha u onom što proživljavaju!
Svom medicinskom osoblju želim što manje muke i zdrav razum u teškim i umornim situacijama.
Svim prijateljima od mojih koji su bolesni doma i ne mogu na noge kao i mojima prijateljima, želim brzi oporavak.
Mojem djetetu da prestane ispitivati o jespijatorima i da se prebaci natrag na bageje. I bude i dalje zdrav.
Mojem mužu da se ne zarazi na putu za blagdane.
Sebi, da svaki dan i dalje izdržim sama s djetetom i dočekam blagdane.
Svima s bolesnom djecom želim najveću snagu koja postoji i u tijelu i u srcu!!
Svima dobroga srca, i onim zaraženim i zdravima, da budu još boljeg srca dok ozdrave! Da imaju snage složiti si Božić u kući možda po prvi put onako kako zbilja treba. Makar uz samo jabuke (kao znak zdravlja) i svijetlost svijeća koje znače vječnost i neopisiv mir.
Svijetlost se nikad ne gasi. “Predaje”se sa svijeće na svijeću. Prelijeva se sa zvijezde na zvijezdu. Baš kao s onih adventskih u prozorima Švedske.

Ljudi sa svjevera znaju moć svijetla. Znaju moć onoga što nemaju.
Pružite si upravo takav Advent!

Kurblaše ostavljam podrumima. Tamo i spadaju.

Otkažite i ne idite… rekao je švedski premijer svojem narodu

u Margareta, objavljeno u Švedska



Švedski premijer Stefan Lovfen svojoj se naciji dosad obratio samo 4 puta.
4. put ove nedjelje.
Obratio se u vezi činjenice da je situacija u zemlji po pitanju zaraze sve gora i opasnija te da se svi suzdrže od nepotrebnih kontakata.
-Otkažite i ne idite – kazao je kao preporuku. Mediji su njegov nastup u kojem je istaknuo “kako o samim građanima ovisi kako će i s kime provesti Božić, i hoće li svi biti na svojim mjestima i na broju, okarakterizirali jako dramatičnim i crnim, no takva je situacija.
Ponovio je kako Švedska raste, razvija se i gradi. I da se ne smije taj razvoj i rast narušiti lošom situacijom u zdravstvu i u društvo te u gospodarstvu općenito, što bi se moglo dogoditi ukoliko se građani prepuste zabavi i opuštanju.
Priča se kako je premijer preuzeo palicu u rukovođenju epidemijom jer dosadašnje preporuke i mjere nisu dale očekivani rezultat.
Svi poduzimaju nešto. Kako tko može. Lofen je rekao da sve što se poduzme sada, značit će kasnije dobrobit. U Švedskoj je dosad umrlo više od 6 tisuća ljudi koji su imali svoju rodbinu, roditelje i djecu. Pozvao je sve na razmišljanje, upravo sada prije blagdana te da svoje misli i način života usmjere prema tome da će Švedskoj biti bolje, da će biti čvrsta i stajati ponosno i dalje.
-Razmislite dvaput – rekao je na kraju premijer.
Nemam što dodati. Ne bih ovo pisala da nije iznimno važno. Da nije važno onima koji su se ugledali u Švedsku i kojima je ona uzor po mnogočemu i koji žele biti otvoreni kao ona. Ne bih ovo pisala da se iz ovog ne mogu povući tisuće smjernica i zaključaka i da je samo jedan važan. Razmislite dvaput.
Ostavite svađe preko plota, natezanja, ovakva ili onakva.Totalno su vam nebitna, Misli su konfuznije očitije je nego ikad priije, ali održite ih na svojim mjestima u glavi. Da to vam piše jedna mama. Mama koja se boji kao i sve mame na ovome svijetu. Čije dijete čeka tatu da se vrati za blagdane s puta. Trenutno ništa nije važnije od zdravlja vas i vaših bližnjih. Mislite na sve Božiće koji će doći i kada će sve biti kako treba. Sada nije. I ne može biti.
VARAŽDIN. I svi u njemu dobroga srca i dobre volje, ne dajmo se.
A kad sve prođe, a proći će – ne zaboravimo! Nikad.

Pao prvi ovojesenski snijeg

u Margareta, objavljeno u Švedska
Nakon nekoliko kišnih dana, snijeg je barem na 10-ak minuta obradovao mnoga natmurena lica

U Goteborgu je danas popodne pao prvi ovogodišnji snijeg. Nakon nekoliko teških kišovitih dana uz to i poprilično vjetrovitih, prve pahulje naslutile su da je zima definitivno tu.

Kao što to i obično bude, ovakvi naleti snijega uz kišu obično traju kratko i snijeg se ne zadržava na tlu. Pravi veliki snijeg, i debeli minusi, do minus 20 stupnjeva, ovdje na jugu Švedske obično budu u veljači.

Ovdje u Švedskoj je također sve opasnije po pitanju pandemije i donose se mjere i preporuke. Jedna od posljednjih mjera je ne točenje alkoholnih pića nakon 22 sata što je posebno razočaralo Šveđane. No, ipak, za razliku od drugih, Šveđani se brzo pomire za situacijom jer vjeruju svojoj vlasti. Oni se drže preporuka, umjereni su, nemaju izolacije i uglavnom žive normalno uz oprez. Mislim da su okupljanja dozvoljena maksimalno do 8 ljudi.

A ja sam si odmah stavila uz kamin svog Tomtara i fenjer. Pa, nek doma blagdani počnu …

Kad ulice grada “osjete” prvi snijeg prije prosinca, sve poprimi blagdanski duh

Rana jutra već su dugo samo mračna

Julpynt on the way – jingle bells!

u Margareta, objavljeno u Švedska

Goteborg je ovih dana krenuo s božićnim ukrašavanjem ulica i zgrada. Sve u svemu, sve je isto. Ali ništa nije isto. Kao i svagdje, uostalom. Dolaze reklame za svašta božićnog polako, nemam volje nekako. Jednostavno ne znam kakvih ćemo osjećaja biti svi u te dane. Malo je reći drugačijih, malo je reći tužnijih. Bolje reći umornijih. Ustrašenijih.

Dvoje mojih prijatelja bračni par ovih dana preboljelo je COVID-19. Kažu kako nikad nisu bili tako umorni u životu. I depresivni. I dok se ja trudim objasniti im da trebaju biti najsretniji ljudi na svijetu jer su dobro i jer su najpoželjnije društvo svima za blagdane, za uzvrat dobijem nekoliko fotki kako su pred kraj bolesti ipak malo okitili si stan. Malom umjetnom stolnom jelkicom i pokojim božićnim stolnjakom. A u vrijeme izolacije, stigla im je i kutija božićnih keksa od nekog tko im je skoknuo u dućan. I to su mi fotkali. Da, definitivno je to ono što su prošli. Okitili su stan jer im je bolje, jer žele blagdansko raspoloženje, jer će im pomoći da se vrate u život bar malo, da se nagrade za sve što su prošli, a to znaju samo oni. Keksi od prijatelja – nešto je što je postalo važno, važno za fotkati. I važno je upravo to. Netko je mislio, netko je pomagao. Netko je poklonio božićne kekse i rekao – računam na vas i Božić koji dolazi i vama.

Što više mogu oni poželjeti za Božić? Pomislila sam. Šteta što ih je bolest malo i psihički shrvala. Ali razumljivo je.

A meni ostaju te slike za sjećanje. Sjećanje na Božić koji to još datumski nije, a koji je ima upotpunosti svoju istinsku svrhu. Da poduči i podsjeti. Sve. Bolesne i zdrave. Život piše najljepše priče kad je najteže. One, na koje smo očito zaboravili. Koje su jednostavne i normalne, a postale su nam strane.

Meni je ovo tipična stara švedska gradska kuća. Sa svjetlo zelenom stolarijom. Uvijek se sjetim Pipi Duge čarape
Da, znaju biti jako srdita ta lica na posterima i reklama na sjeveru. To je ovdje neka fora…

Švedska donijela preporuke za blagdane

u Margareta, objavljeno u Švedska
Jel’ to okićen bor na trećem katu? Bit će da je. To se kaže “ono kad ne možeš dočekati Božić…”.




Švedska je donijela preporuke u vezi (pred)blagdanskog ponašanja. Kraj prosinca odnosno godine, za Šveđane je u uobičajenim okolnostima značio – putovanje, no ove godine se ipak neće putovati. Brem ne daleko i ne avionom. Kako je izvijestio SAS, broj planiranih letova zasad je na pola od predviđenog za to doba godine, no za točnije prognoze još je rano, s obzirom na to da Šveđani kupuju karte par dana prije polaska. Putovanja izvan zemlje nisu preporučena.

Izdane su u i preporuke za ponašanje u trgovinama, iako će, predviđa se, veći broj ljudi kupovati poklone i obavljati blagdanski šoping putem interneta. Ograničen će biti broj ljudi u manjim trgovinama i bit će postavljeni plexiglasi te sve potrebne oznake za distancu. Također, istaknuto je kako od dopuštenja blagdanskih druženja djedova i baka s unucima ipak neće biti ništa. Preporuke idu u tom smjeru da se oni ipak vide i podruže preko skypea. Preporuča se i da ukućani istog domaćinstva ostanu u svojoj kući. Jer zaraza se i ovdje najviše prenosi putem okupljanja u zatvorenom prostoru i na radnom mjestu.

Također, u Šveskoj je poznato da se troše enormi novci za blagdanske poklone, a ove godine ne očekuju se ipak ista tradicija. Mediji ističu kako će se blagdanska potrošnja tek vidjeti naknadno, jer pandemija je utjecala na potrošački duh. Bit će zanimljivo proučavati sociološke efekte i posljedice ove pandemije za koju Šveđani nisu očekivali ovakve brojke u drugom valu. Ipak su (opet) previsoke. No, trenutno su po zaraženima na broju stanovnika bolji od Hrvatske.
Također, Šveđani dosta putuju za blagadne vlakom po svojoj zemlji. Ove im je godine preoručeno da isto kućanstvo za putovanje zakupi cijeli kupe u vlaku kako bi se što mirnije putovalo, a zarazi se ne bi dalo maha.

Evo, to su ukratko “mjere” koje poduzimaju Šveđani. I dalje se radi od doma, svi koji mogu. Trgovine se izbjegavaju u rush hours. A sve ostalo nekako ide. Božićnih sajmova, kako sam već pisala, nema. Ne radi ni poznati zabavni park Liseberg u Goteborghu koji je u blagdanske dane najposjećeniji dio grada. Sva mjesta gdje bi se mogao okupiti veliki broj ljudi, su zatvorena.

Da. Bit će to blagdani zanimljivi.
Inače, poznati serijal SVT-a Adventskalender koji u 24. nastavka svakodnevno kreće 1.prosinca ove godine ima zbilja i prigodnu temu. Baš kako sam i predvidjela inspirirala ih je pandemija. Zove se “Mirakel” i govori o Miri i Rakelu koji putuju kroz vrijeme. Jedan od njih je iz 1920., a drugi iz 2020. godine. Zamijene uloge…

2020. godinu mnogi su ljudi vjerojatno osjetili kao godinu iz koje bi bilo lijepo otići u neku drugu. Na neko drugo mjesto. Izaći kroz crnu rupu i otići gdje je sve po starom. Možda više starinskom, kada je sve bilo mirnije…? Tako su je očito osjetili i Šveđani. Lani su se za usporedbu u ovom serijalu bavili temom “pucanja na poslu”. Bilo je psihijatara, sindikalista…Svi su oni spašavali Djeda Mraza od depresivnog sloma prebukiranoga poslom.

Eto, što napravi pandemija. Posao više nije problem br. 1.

Bit će lakše uz Adventskalender, svaku večer u prosincu.

Memories of Eriksberg, 2020.

u Margareta, objavljeno u Švedska

U danima ne putovanja i ne nalaženja izlaza iz onog što svi trpimo, najlakše je posjetiti susjedstvo ili mjesto gdje smo nekad živjeli. Nekad, neko vrijeme. Iz ove perspektive, ako ništa drugo onda drugačije, možda mirnije, mada se tako nije tada činilo. Tamo gdje su ostali susreti s ljudima kojih se sjećam, ali oni mene sigurno ne. Trgovine koje pamtim i koje sam prve posjećivala upoznavajući tete na kasama ili vlasnice malih dućana koji su radili tek ponekad i njihove divne stvari koji su prodavali. Znala sam satima s kolicima šetati uz izloge i promatrati taj svijet kao da će mi izlozi uspjeti nešto reći o svijetu u koji sam stigla. Govorili su puno. Puno o slobodi, ljepoti, jednostavnosti, običajima, ekologiji u svemu… Često sam znala nešto kupiti u njima i odnijeti mojima doma u HR. Bile su to njima tek stvari. Ali, meni ne. Znala sam ih dugo proučavati u izlozima razmišljajući kome bih što poklonila kad se vratim, a da bude po njihovom ukusu, ali sa sjeverom u sebi. Upoznavala sam tamo švedski jezik i načine plaćanja. Traženja odgovarajućih švedskih pelena, mlijeka za djecu. Upoznavala načine ponašanja u ljekarnama i kafićima, razmišljajući hoću li danas napokon imati vremena da probam švedsku juhu od rakova i sjesti negdje uz rivu. Tamo gdje je ostao isti šum vode. I tišina, istovremeno. Daleka i sjeverna. Tamo gdje su ostala mjesta gdje je dijete uspjelo zaspati. A koja sam samo ja znala. Mjesta na kojima nikad nisam bila usamljenija, ali ni potpunija kao napokon mama. Groznog sjevernog vjetra, drugih mama i kolica uvijek u žurbi, lijepog i ružnog vremena koje se izmijenjuje svakih 20 minuta, hrvatskog jezika samo u mojim mislima, susreta same sa sobom tek tu i tamo, Razmišljanja o tome kako je život odjednom postao onaj od prije i ovaj od sada. Uz čips i jogurt od malina koji vire iz torbe na kolicima, dok je automat kraj mene govorio kada će slijedeći brod.

Staro je to susjedstvo kojem se često vraćam u mislima. Ostalo je tamo sve što smo proživjeli, odradili i otišli dalje. Ostao je isti raspored brodova i brodica, neki novi ljudi su na našoj terasi. Nisu je ostaklili. Imaju tako ljepši pogled na more. Na grad. Na ljude kojih ni onda, ni sada nema na cesti. Šetnica je tek vikendom znala imati svoje šetače, no ovaj je vikend ostala prazna. Pandemija je i ovdje prikovala ljude uz dnevne sobe. Iako je vani sunce.

Prolazim kraj naše stare zgrade i okrećem se kad čujem diskretan zvuk ulaznih vrata koja se otvaraju bez da ih dirate. Polako i otmjeno. Kao i sve ovdje. Unutra glas govori da lift kreće na peti kat. Na naš kat. Hoće li izaći neka nova mama van? Ne, izlazi samo neka cura obučena za trčanje. Ima mokru kosu. Ispod 10 stupnjeva je vani. Sjetim se, da, njima je to toplo. Kreće prema brežuljku, dok se ja osvrćem zadnji put. Mislim, i ovo mi je bilo dovoljno, kao mali izlet. Izlet u prošlost. U neki drugi, stari jednostavniji zrak.

Osjećate li težinu zbog dolaska blagdana? Je li težina ona ista predblagdanska ili promijenjena? Vi koji ste stranci negdje drugdje, planirate li u Hrvatsku? Ili sve postalo prekomplicirano? Prekomplicirano za uopće misliti? Da, netko nas želi takve, prikovane i sve više zbunjene. Naročito prema samima sebi. No, ne dajte se zbuniti. Još uvijek imamo svi sami sebe. Svoje šetnice. Na kojima smo mirni. Koje su nam u mislima i koje se javljaju baš kad je nateže.

Zar ne?

Na kojima smo sami. Ili nismo.

Ali smo onakvi kakvi si želimo biti. Sad, kad je teško.

Tužno mi izgleda Eriksberg gdje smo nekad živjeli bez svojih šetača. No moja sjećanja nisu nimalo tužna. Tek poneki roditelji s kolicima dali su naslutiti da je i danas sve kako je bilo…

Ovdje, uz vodu, moj je Luka najviše volio spavati. Sva sreća pa je bilo za kupiti sendviča sa rakovima i moglo se sjesti i na pod…
Ovdje puše najjači vjetar u Švedskoj

Ludo zabavni Halloween na švedski način kod kuće

u Margareta, objavljeno u Švedska


Ovdje su na lijepi način epidemiolozi zabranili djeci da idu u žicanje slatkiša na Halloween, a starijima da ne odlaze na partyje te dane.
Onim najstarijima se savjetuje da duhovima i ostalim čudovišima, koja se ipak uspiju bez kontrole probiti na hladan skandinavski pandemijski zrak u žicanje, ne otvaraju vrata. Tko se nađe u blizini zdjele pune strašnonoćnih slatkiša neka bježi glavom bez obzira. Obično su svi u istoj zdjeli, pa je ove godine to strogo zabranjeno.

Što nam je ostalo osim zuriti u koju tikvu ili horor?

Strašna noć pada na vikend, pa imate vremena pripremiti koje pićence ili klopicu i učiniti si Noć vještica više nego zabavnim. Čak i onim najmanjima može se dopasti ono sa slatkim…
Nekoliko zasigurno dobrih jakih pića u zastrašujućoj kombinaciji žestice, sirupa i voća plus svi okusi zime kao što su cimet, anis i narančina korica obećavaju odličan i bombastičan Halloween. Pronašala sam ih u švedskom Elle-u. Nisu bitni omjeri, pripremite ih kako želite. Jake, slabe, slatke. Važne su ideje.

Burbon, sok od limete, javorov sirup i cimet – obećavajuće topla i jaka kombinacija

Za ovaj mračan vještičji koktel trebaju vam – pjenušavi napitak crnog ribizla, sok od nara, prošek. Ulijte kako vam paše. Sve izmiješajte. Poslužite s bobicama

Za ovaj bezalkoholni – sok ili pire od bundeve, jabukovača, sanbitter, cimet, bezalkoholno pjenušavo vino. Pomiješati. Za ukrase – šipak, brusnice, štapići cimeta, zvjezdani anis…

Za Halloweensku noć jedu se pečene tikvice na sto načina, juha od bundeve s puno chillija i limete…

Mene je osvojila i ideja ove torte “Duh torta od kokoksa”

Trebaju vam biskviti položeni u tortu kao palačinke. U Švedskoj se kupuju gotovi. A za kremu između njih izmiješajte vrhnje, kakao. Naslažite narezane banane. Zalijte čokoladnim preljevom ako ga volite. Na krov formirajte duhove od slatkiša ili onih čokoladnih tuljaca koji se daju kupiti sa ili bez kokosa. Atraktivno, za pravi dječji Halloween.
Nešto slično može se napraviti i s palačinkama. Za nadjev stavite pekmez ili čokoladni umak. A na “krov”, opet po želji.

Obožavam švedske medene kućice koje se rade za Božić i ukrašavaju umjetnim jestivim snijegom. Od istih paprenjaka (medenjaci) Šveđani su se dosjetili izraditi i horor kuće od medenjaka. Kućica se može raditi i od tijesta za medenjake (bilo koji recept imate,). Tijesto se razvalja u oblik kućice kakvu želite. Namažite ju jestivom bojom. Izrežite vrata, prozore, ukrasite je bobicama svime što nađete u prirodi, a može poslužiti u zastrašujuće svrhe. Ne zaboravite horor prozore…tornjeve…kule…. Neka vire kosturi, vještice i duhovi na sve strane. Za klince nema bolji Halloween nego ovako nešto ludo izraditi s vama kod kuće. Priuštite im zabavu. Već kad nema hodanja od susjeda do susjeda… Dogodine.

Gricnite, popijte. Potjerajte ovo zlo oko nas. Ja jedva čekam.

(Slike Elle.se – bez kojeg mi život u Švedskoj nebi bio isti…:))