Kategorija: Švedska

Lagom je vjerojatno prva riječ koju ćete naučiti u švedskoj školi za jezik. Odnosno, pokušat će vam ju objasniti nastavnici kao nešto što je jako teško razumljivo i ne postoji u svakom jeziku. Ona znači kao na našem, odnosno tuđinskom – taman. Lagom dolazi još iz vremena Vikinga, naravno, kao i puno toga u Švedskoj. Oni su u svoje doba u malim grupama ispijali navodno neko dobro vino svi iz jedne kupice. “Laget om” tako znači “around the group”. No ,je li lagom isto kao i around the group odnosno da li on i znači zajedništvo danas?
Švedski lagom je “ni premalo, ni previše”. Još uvijek ne shvaćam zašto se u skandinavske zemlje stavlja sve što je umjereno i ugodno, kao primjerice Hygge u Danskoj, a istovremeno se iste pojave u drugim zemljama zanemaruju? Kao da ondje ne postoje. Ili ih ostali samo ne znaju dobro progurati?
Lagom označava balans u životu – harmoničan život, što naravno, nije svakom isto. Nekom je harmonija živjeti u prirodi, a nekom u gradskoj vrevi. Zato se lagomom označava harmonija svih naših područja u životu – posao, obitelj, društvo, hobiji… i sve to skupa bi trebalo biti u ravnoteži. Ili bi barem trebali težiti toj ravnoteži. S time dakako dolazi i zdrav način života, kako fizički tako i duhovno. Danas se na sjeveru ide tako daleko da se lagomom u životu označava i briga za klimatološke uvijete, odnosno način života koji to podrazumijeva. No postavljam se pitanje da li ikakva težnja, ukoliko je pretjerana te zahtijeva jako puno od nas u svim segmentima, ide prema nekakvoj harmoniji ili zapravo predstavlja stalno trčanje za nečim? Trčanje za matematičkim ostvarenjem u jednom danu i da li je to zapravo prava sreća? Kad na kraju dana razmišljaš – aha, danas sam igrao tenis, malo sam bio u vrtu, bio sam na poslu i lijepo večerao sa ženom i djecom. Je li to lagom? Jesu li oni koju pokušavaju sve pomiriti u životu i istinski sretni? Ili ih ta potreba čini sretnim?

Nekom je švedski lagom zapravo prava stega. Strancima, recimo, nije jasna njihova fika – odmor od posla u 15 sati kada se priča s kolegama, ali ne o poslu. Šveđani se vesele fiki jer su naučeni da jedino onda “mogu razgovarati ljudski s ljudima, odnosno ne poslovno”. I pojesti nešto slatko. Njima je to njihov lagom.
Lagom se događa u Švedskoj posvuda. No, bitno je izmijenjen u posljednje vrijeme, ističe se u Švedskoj, zbog globalizacije i novih trendova. Kaže se da su se postavke lagoma izmijenile negdje u godinama kada je stvoren Ace of Base te da lagom danas podrazumijeva puno drugih, novih trendova koji nisu bili lagom i starijim Šveđanima.
Osobno mislim da lagom postoji u svakom od nas, dolazi s nama i ostaje s nama. Te da je već jako puno osvijestiti u životu ono što ti je važno te ispunjavati dio po dio, kako život može. Ujedno je i jako je teško prihvatiti neki tuđi lagom…
Lagom je dobro postavljena ideja i dobro je da je jedna nacija osvijestila sebi takav način života i da ga propagira, da se on prenosi generacijama i da je postao obilježje naroda i svih koji žive tamo. Jako dobro postavljena težnja društva koje je zapravo po svojoj suštini – hladno i distancirano.
Ovim sam otvorila mali serijal o lagom-u.

Čitav svijet teži nekom balansu već dulji niz godina. Zato ću vam u nekoliko postova od ovog na dalje prenijeti nešto o tome kako se lagom koristi i kako se živi u mnogim područjima života u Švedskoj. Kako ga i da li ga prihvaćaju stranci i koliko on može biti različit od osobe do osobe, poglavito među onima s kojima se dijeli spavaća soba. Različit lagom može vam uništiti vezu i brak. Ako vam neki posao narušava vaš lagom, ostavljate ga. Stoga, postavlja se pitanje – tjera li nas lagom zapravo u totalno individualan život gdje smo sami sebi dostatni ili manijakalno traženje osobe s istim potrebama? Cijeloživotno traženje:)? Ima li lagom smisla kao nešto što postoji kao riječ i kao običaj ili se on jednostavno mora dogoditi i događa se, zapravo, u letu.

Kao i život koji je sačinjen od sitnih letova na jednom putu?

Probat ćemo zaključiti.

Ništa. Barem u Švedskoj.

I dok ostatku EU-a gori pod petama, u Švedskoj po pitanju korone gotovo da i nema vijesti. Ta vijest je daleko dolje, ispod. Mrtvih je od 1 do 5 slučajeva dnevno najviše, a idu polako prema 90 tisuća zaraženih.
Nitko se baš previše više ne zamara time, ne očekuje se novi val, iako i ondašnji epidemiolozi misle da će dolaskom jeseni imati povećan broj slučejava. Smatraju kako su zamrdali stvar jedino u vezi staračkih domova, ali će, kako bi ispravili stvar, u slijedećem razdoblju za socijalnu skrb država dati 2.2 milijarde kruna, izjavio je neki dan premijer Švedske. Kako bi sve to bolje funkcioniralo.
Ne nose se maske, djeca ne nose maske, škole i vrtići rade po starom običaju, nema žarišta.
Mislim samo jedno. Ukoliko se itko misli ugledati u švedski model (kako ga mnogi zovi, mada švedski model ne postoji), tada se za taj “model” trebaju pripremiti i švedski uvjeti i način života. Također, Švedska nikada nije imala izolacije, niti samoizolacije. Za njih su to bila ozbiljna zadiranja u kršenje ljudskih parava i slobodu kretanja, a kamoli karantena. Švedska polako ne preporučuje odlaske izvan zemlje i gotovo sve zemlje EU-a su na listi “ne preporučamo”. Dakle, ništa se ne brani. Sve je ostavljeno pojedincu na osobnu odgovornost. Kao što i briga za zdravlje jest u svojoj suštini. Stvarno ne razumijem kojeg smisla ima trpati moguće “sumnjivce” u izolacije, ukoliko se partija sve u 16 i to sve posvuda? Čiji je to um izmislio? Gdje je tu logika? Koji roditelji dozvoljavaju u ovoj situaciji ikakva bijesna partyjanja? Mislite da će to pomoći psihofizičkom razvoju ikome? Dva, tri dobra partyja? Teško da će ih to pripremiti za školsku godinu koja je pred njima.
Sjećam se kako mi je muž morao u samoizolaciju dva puta i to odradio po zakonu i svim pravilima struke i kako su na moru svi bježali od nas i zaobilazili nas po stubištu jer smo kao iz Švedske, a jedini smo mi nosili maske u dućanu. Da bi ja sada opet morala razmišljati, kada nema ničeg od stege po pitanju karantene, a bogme ni stege oko partijanja, kako da odem u dućan?
Da frustrirana sam i svega mi je dosta.
Ono što želim reći je da mi je žao što se u Hrvatskoj trenutno događa. Prvi damo gol, pa čak i dva, pa izgubimo utakmicu. Kako tipično hvatski, nažalost. Ne daj Bože da i ovu izgubimo. Da smo se pogubili – jesmo. A je li bilo vrijedno? Pitajte turističke djelatnike i iznajmljivače. I tete u vrtiću i učiteljice u školi. Onako na kavi. U 4 oka.

Ono što prvo primijetite dok stignete u Švedsku ili na sjever Europe je – vrijeme. Vjetar, hladnoća, oštar i čist zrak te najčešće sivo nebo nabito teškim oblacima.Kao takvo uglavnom loše vrijeme ima golem utjecaj na raspoloženje. Skandinavsko nebo stalno se mijenja, oblaci jure zbog brzine jakog vjetra, u danu se promijeni i par vrsti vremena. Nafotkala sam se skandinavskog neba. Koje ne nudi puno, osim depresije, trčanja između dviju kiša te skrivanja od vjetra. No s vremenom počinjete shvaćati čudnovatu i nepredvidivu prirodu oko sebe i uživate u dijelu svijeta koji nudi nešto novo i posebno.Promjene vremena su brze i snažne,a nebo zna ostvariti nevidjeno lijepe boje,ali i one koje podsjećaju iz filmova strave i sf-a.Razgledajte slike.

Već sam Vam pisala o haringama. I o tome kako postoji priča o tome da se one ili mrze ili obožavaju te da i one imaju svoj dan.
Kod mene nije tako. Volim ih u svim umacima koje Šveđani spremaju i izmislili su u novije doba, naročito u umaku od curryja i jabuke, ali one smrdljive, fermenirane ne mogu. Eto. I nemam svoj dan za haringu.

Inače, danas zapravo jako malo Šveđana jede takvu fermentiranu smrdljivu haringu. Danas je to jako “lokalni” i, zapravo, proizvod koji se radi “na malo”. Proizvođači ( njih je malo više od 10-ak danas) su smješteni na obalama Baltičkog mora i u blizini su Finske tzv. High Coast. A ondje živi samo 10 posto Šveđana. Samo 0,2 posto tog proizvoda se izvozi, a u određenim okolnostima i običajima fermentiranu harigu jede oko 20 posto Šveđana. U 2009. godini samo 12 proizvođača fermentirane haringe proizveo je 58 i pol tona toga proizvoda što je oko 850 tisuća serviranja.

Nego, dan haringa pada obično treći četvrtak u kolovozu, jer je po tradiciji, tog dana haringa, koja je bila ulovljena i usoljena te tako konzervirana 6 do 7 tjedana, bila spremna za jelo.
Šveđani se inače u kolovozu vole častiti – malo škampi, malo haringe, malo plodovi iz šume koje si uberu. Ove godine organizirani su partyji za haringa day, ali uglavnom oni “take away food”. Gurmani nisu nimalo razočarani. Uzmi i pojedu svoj obrok u parku, na udaljenosti od drugih i tako. Novo normalno njima je staro normalno.
Haringu su tradicionalno Šveđani jeli uz posebnu tvrdu i hruskavu vrstu kruha koja podsjeća ne veliki čips – tunnbrad, a koji se po tradiciji pekao na užarenoj cijepanici. Danas je obično pripremljena uz sitno sjeckani sirovi luk, kuhani krumpir, malo začina i octa…
Sve u prirodi i sve iz prirode.

Ako ste mislili kako su samo u Hrvatskoj plaže prepune,varate se.Jedna od najvećih vijesti u medijima trenutno u Švedskoj su pretrpane plaže i parkinzi zbog kojih reda radi i policija. Ne drži se prepručena distanca,a okupljanja iznad 50 ljudi su zabranjena jos uvijek.

Poznati je kako je Švedskoj do početka srpnja bilo skoro pa zabranjeno putovati ikamo, a i bili su po “crnim listama” sve posvuda,pa su se Šveđani okrenuli svojem moru i svojim plažama.Vrijeme je više nego dobro, ide to i do 30 stupnjeva tu i tamo, a i 23 je njima dovoljno i super toplo za kupanje.

Prema podacima Swedavie samo je 486.000 putnika letjelo preko deset zračnih luka Swedavia u srpnju – smanjenje od 87 posto u odnosu na prošlogodišnjih 3,8 milijuna.

Šveđanima je BDP pao za 8.5 posto tako da i nisu zabilježili pad od kojeg će se teško izvući.Epidemija se trenutno stišava, pa imaju razloga za smijeh, kupanac i pokoju pivu. Kao i naš snimatelj.

U Švedskoj se ovih dana zaposlenici vraćaju na posao. U jednoj telekomunikacijoj tvrtki one koji ne mogu raditi od doma dočekale su već uobičajene informacije.