Baš mi nekako paše što sam odmakla ranije na sjever . Lakši je zrak ovdje za disati ljeti. Toplo je i sunčano svaki dan već tjedan dana. No, moram priznati, 30-tku u podne nisam očekivala. Trenutno se sunčam bolje nego na Mediteranu.
Mnogi me pitaju kakva su ovdje ljeta i ima li ponoćnog Sunca i kako je zimi. Pa evo, ljeta su sve toplija i sve sunčanija. Sunce dosta rano izlazi. Već oko 5 ujutro otprilike je kao kod nas u 10 prijepodne. Sada, u kolovozu zalazi oko 22. sata. Da, teško je maloj djeci zaspati, ali evo, koliko sam uočila ovdje su djeca nekako naučena ići u krevet “na sat” pa im nije problem zaspati. Nama odraslima malo se oči probude nakon 20 sati. Ja postanem biti budnija nego što sam u Varaždinu. To je ono što primjećujem. Ali oko 23 sata normalno se može zaspati i prespavati noć.
Oko rujna, počinje se situacija stabilizirati i već u 10. mjesecu dani budu sve mračniji i svjetla je sve manje. Prosinac i siječanj meni su, iskreno, najteži jer su zaista mračni čak i ovdje na jugu Švedske. Dan sviće tek oko 10 ujutro i to onaj poludan, kao kod nas recimo oblačna zora i tako traje do oko 15 sati. No, ima i sunčanih, lijepih zimskih dana pa imamo i plavo nebo i pune šetnice. Ovdje je većina stanovnika zaposlena. Ne znam koliko je teško raditi po takvom mraku, ali uviđam da je i ovdje više ljudi na kavicama dok je dan sunčaniji. Početkom jeseni počinju jaki vjetrovi i kiše koje znaju trajati i tjednima. Ali svi se nekako naviknu.
Zato uživam sa svojim trogodišnjim ljepatonom u jagodama na šetnici u kvartu Hovås. Pikamo zajedno iz iste čašice. Jagode su svježe, hladne i malo peckaju za jezik. I skupe. Ali, nismo mogli odoljeti potpunom ljetnom ugođaju i zajedničkom veselju…