Halloween je već dugo u zraku u Goteborgu. Izlozi prepuni strave, u dvorištima kuća nikli su nadgrobni spomenici, tikve i odurne maske na svakoj polici u trgovini… Gumeni bomboni… da ne pričam. Ne bi nijednog stavila u usta. Oči, odrezani prsti… Ah. Gotovo ne mogu shvatiti kako djeca jednostavno i mirno prolaze pored sveg ovog. Bit će da se nešto gadno promijenilo u moderno vrijeme:)) I gore nego što mislimo.
Ali to već znamo.
Ono što možda ne znamo, jest da je ova noć dugo ukorijenjena na sjeveru. Sve je došlo sa davnim običajem Samhain koji je kasnije postao Hallowmas, kojim su se štovale duše pokojnih. Dan kasnije, postao je Dan mrtvih, odnosno Dan Svih svetih. U Švedskoj je on radni dan, iako ove godine pada u subotu, ovdje se normalno radi kao i subotom inače. Ne rade oni, koji i inače ne rade subotom. No to je još jedna prilika da se djeca dobro provedu na dobroj zabavi uz kostime i puno slatkiša, a odrasli dan kasnije odu na groblje. Inače se u Švedskoj na groblje dolazilo vikend nakon blagadan Svih svetih. Obično se na grobovima dragih ostavljaju lanterne i fenjeri. Svijeće nisu ovdje baš prigodne zbog jakih vjetrova. Groblja su jako mistična i njima odiše mir i dostojanstvo.
U posljednje vrijeme neki od meni dragih ljudi napustili su ovaj svijet. Možda neću stići otići na groblje svima, ali u mislima su mi. Strašno kako nedostaju i zapravo se nikada ne pomirimo s njihovim odlaskom. Oni žive u nama i u našim mislima njihove slike su žive. A to je divno. Posebno se sjećam svog oca i to na mjestima na kojima se najmanje nadam. Posebno kada sam daleko od kuće. Nekako sam mu blizu. Vjerojatno još iz dječje potrebe kada smo daleko od kuće, pa nam zapravo fale naši iz obitelji. Tako je tata uvijek uz mene, naročito dok sam daleko. Poštujte svoje mrtve i imajte ih uvijek u mislima.
A za Halloween se dobro provedite.