Lagom – part 1.

Ni previše ni premalo, švedski lagom, bitna je postavka života na sjeveru

Lagom je vjerojatno prva riječ koju ćete naučiti u švedskoj školi za jezik. Odnosno, pokušat će vam ju objasniti nastavnici kao nešto što je jako teško razumljivo i ne postoji u svakom jeziku. Ona znači kao na našem, odnosno tuđinskom – taman. Lagom dolazi još iz vremena Vikinga, naravno, kao i puno toga u Švedskoj. Oni su u svoje doba u malim grupama ispijali navodno neko dobro vino svi iz jedne kupice. “Laget om” tako znači “around the group”. No ,je li lagom isto kao i around the group odnosno da li on i znači zajedništvo danas?
Švedski lagom je “ni premalo, ni previše”. Još uvijek ne shvaćam zašto se u skandinavske zemlje stavlja sve što je umjereno i ugodno, kao primjerice Hygge u Danskoj, a istovremeno se iste pojave u drugim zemljama zanemaruju? Kao da ondje ne postoje. Ili ih ostali samo ne znaju dobro progurati?
Lagom označava balans u životu – harmoničan život, što naravno, nije svakom isto. Nekom je harmonija živjeti u prirodi, a nekom u gradskoj vrevi. Zato se lagomom označava harmonija svih naših područja u životu – posao, obitelj, društvo, hobiji… i sve to skupa bi trebalo biti u ravnoteži. Ili bi barem trebali težiti toj ravnoteži. S time dakako dolazi i zdrav način života, kako fizički tako i duhovno. Danas se na sjeveru ide tako daleko da se lagomom u životu označava i briga za klimatološke uvijete, odnosno način života koji to podrazumijeva. No postavljam se pitanje da li ikakva težnja, ukoliko je pretjerana te zahtijeva jako puno od nas u svim segmentima, ide prema nekakvoj harmoniji ili zapravo predstavlja stalno trčanje za nečim? Trčanje za matematičkim ostvarenjem u jednom danu i da li je to zapravo prava sreća? Kad na kraju dana razmišljaš – aha, danas sam igrao tenis, malo sam bio u vrtu, bio sam na poslu i lijepo večerao sa ženom i djecom. Je li to lagom? Jesu li oni koju pokušavaju sve pomiriti u životu i istinski sretni? Ili ih ta potreba čini sretnim?

Nekom je lagom život uz more, nekom u gradskoj vrevi

Nekom je švedski lagom zapravo prava stega. Strancima, recimo, nije jasna njihova fika – odmor od posla u 15 sati kada se priča s kolegama, ali ne o poslu. Šveđani se vesele fiki jer su naučeni da jedino onda “mogu razgovarati ljudski s ljudima, odnosno ne poslovno”. I pojesti nešto slatko. Njima je to njihov lagom.
Lagom se događa u Švedskoj posvuda. No, bitno je izmijenjen u posljednje vrijeme, ističe se u Švedskoj, zbog globalizacije i novih trendova. Kaže se da su se postavke lagoma izmijenile negdje u godinama kada je stvoren Ace of Base te da lagom danas podrazumijeva puno drugih, novih trendova koji nisu bili lagom i starijim Šveđanima.
Osobno mislim da lagom postoji u svakom od nas, dolazi s nama i ostaje s nama. Te da je već jako puno osvijestiti u životu ono što ti je važno te ispunjavati dio po dio, kako život može. Ujedno je i jako je teško prihvatiti neki tuđi lagom…
Lagom je dobro postavljena ideja i dobro je da je jedna nacija osvijestila sebi takav način života i da ga propagira, da se on prenosi generacijama i da je postao obilježje naroda i svih koji žive tamo. Jako dobro postavljena težnja društva koje je zapravo po svojoj suštini – hladno i distancirano.
Ovim sam otvorila mali serijal o lagom-u.

Čitav svijet teži nekom balansu već dulji niz godina. Zato ću vam u nekoliko postova od ovog na dalje prenijeti nešto o tome kako se lagom koristi i kako se živi u mnogim područjima života u Švedskoj. Kako ga i da li ga prihvaćaju stranci i koliko on može biti različit od osobe do osobe, poglavito među onima s kojima se dijeli spavaća soba. Različit lagom može vam uništiti vezu i brak. Ako vam neki posao narušava vaš lagom, ostavljate ga. Stoga, postavlja se pitanje – tjera li nas lagom zapravo u totalno individualan život gdje smo sami sebi dostatni ili manijakalno traženje osobe s istim potrebama? Cijeloživotno traženje:)? Ima li lagom smisla kao nešto što postoji kao riječ i kao običaj ili se on jednostavno mora dogoditi i događa se, zapravo, u letu.

Kao i život koji je sačinjen od sitnih letova na jednom putu?

Probat ćemo zaključiti.

Je li lagom bijeg u potpuni individualizam?

Što je novo u vezi korone?

Ništa. Barem u Švedskoj.

I dok ostatku EU-a gori pod petama, u Švedskoj po pitanju korone gotovo da i nema vijesti. Ta vijest je daleko dolje, ispod. Mrtvih je od 1 do 5 slučajeva dnevno najviše, a idu polako prema 90 tisuća zaraženih.
Nitko se baš previše više ne zamara time, ne očekuje se novi val, iako i ondašnji epidemiolozi misle da će dolaskom jeseni imati povećan broj slučejava. Smatraju kako su zamrdali stvar jedino u vezi staračkih domova, ali će, kako bi ispravili stvar, u slijedećem razdoblju za socijalnu skrb država dati 2.2 milijarde kruna, izjavio je neki dan premijer Švedske. Kako bi sve to bolje funkcioniralo.
Ne nose se maske, djeca ne nose maske, škole i vrtići rade po starom običaju, nema žarišta.
Mislim samo jedno. Ukoliko se itko misli ugledati u švedski model (kako ga mnogi zovi, mada švedski model ne postoji), tada se za taj “model” trebaju pripremiti i švedski uvjeti i način života. Također, Švedska nikada nije imala izolacije, niti samoizolacije. Za njih su to bila ozbiljna zadiranja u kršenje ljudskih parava i slobodu kretanja, a kamoli karantena. Švedska polako ne preporučuje odlaske izvan zemlje i gotovo sve zemlje EU-a su na listi “ne preporučamo”. Dakle, ništa se ne brani. Sve je ostavljeno pojedincu na osobnu odgovornost. Kao što i briga za zdravlje jest u svojoj suštini. Stvarno ne razumijem kojeg smisla ima trpati moguće “sumnjivce” u izolacije, ukoliko se partija sve u 16 i to sve posvuda? Čiji je to um izmislio? Gdje je tu logika? Koji roditelji dozvoljavaju u ovoj situaciji ikakva bijesna partyjanja? Mislite da će to pomoći psihofizičkom razvoju ikome? Dva, tri dobra partyja? Teško da će ih to pripremiti za školsku godinu koja je pred njima.
Sjećam se kako mi je muž morao u samoizolaciju dva puta i to odradio po zakonu i svim pravilima struke i kako su na moru svi bježali od nas i zaobilazili nas po stubištu jer smo kao iz Švedske, a jedini smo mi nosili maske u dućanu. Da bi ja sada opet morala razmišljati, kada nema ničeg od stege po pitanju karantene, a bogme ni stege oko partijanja, kako da odem u dućan?
Da frustrirana sam i svega mi je dosta.
Ono što želim reći je da mi je žao što se u Hrvatskoj trenutno događa. Prvi damo gol, pa čak i dva, pa izgubimo utakmicu. Kako tipično hvatski, nažalost. Ne daj Bože da i ovu izgubimo. Da smo se pogubili – jesmo. A je li bilo vrijedno? Pitajte turističke djelatnike i iznajmljivače. I tete u vrtiću i učiteljice u školi. Onako na kavi. U 4 oka.

Sva švedska neba

Ono što prvo primijetite dok stignete u Švedsku ili na sjever Europe je – vrijeme. Vjetar, hladnoća, oštar i čist zrak te najčešće sivo nebo nabito teškim oblacima.Kao takvo uglavnom loše vrijeme ima golem utjecaj na raspoloženje. Skandinavsko nebo stalno se mijenja, oblaci jure zbog brzine jakog vjetra, u danu se promijeni i par vrsti vremena. Nafotkala sam se skandinavskog neba. Koje ne nudi puno, osim depresije, trčanja između dviju kiša te skrivanja od vjetra. No s vremenom počinjete shvaćati čudnovatu i nepredvidivu prirodu oko sebe i uživate u dijelu svijeta koji nudi nešto novo i posebno.Promjene vremena su brze i snažne,a nebo zna ostvariti nevidjeno lijepe boje,ali i one koje podsjećaju iz filmova strave i sf-a.Razgledajte slike.

Pred oluju zna jako stiskati tlak

Kad idete s posla oko 15 h, a prosinac je
Pravo hladno skandinavsko rano jutro
Vedra skandinavska zimska večer
Kad dan započne ovako,znate da neće biti sunca…
…za razliku do ovog, koji je gotovo jednak mediteranskom danu
Dan od kojeg ste loše
Dan kad je minus 17 makar je sunčano
Zimski dan – dok je dan
Oblačno zimsko prijepodne
Kad glava puca od vjetra
Stormy weather
Skandinavska kiša
Ponekad je i vedro uz goleme oblake
Blood red sky
Bijele večeri
Bijele noći

Šveđani uživaju u haringi bez obzira na pandemiju



Već sam Vam pisala o haringama. I o tome kako postoji priča o tome da se one ili mrze ili obožavaju te da i one imaju svoj dan.
Kod mene nije tako. Volim ih u svim umacima koje Šveđani spremaju i izmislili su u novije doba, naročito u umaku od curryja i jabuke, ali one smrdljive, fermenirane ne mogu. Eto. I nemam svoj dan za haringu.

Inače, danas zapravo jako malo Šveđana jede takvu fermentiranu smrdljivu haringu. Danas je to jako “lokalni” i, zapravo, proizvod koji se radi “na malo”. Proizvođači ( njih je malo više od 10-ak danas) su smješteni na obalama Baltičkog mora i u blizini su Finske tzv. High Coast. A ondje živi samo 10 posto Šveđana. Samo 0,2 posto tog proizvoda se izvozi, a u određenim okolnostima i običajima fermentiranu harigu jede oko 20 posto Šveđana. U 2009. godini samo 12 proizvođača fermentirane haringe proizveo je 58 i pol tona toga proizvoda što je oko 850 tisuća serviranja.

Tradicionalno se spremaju uz krumpiri luk

Nego, dan haringa pada obično treći četvrtak u kolovozu, jer je po tradiciji, tog dana haringa, koja je bila ulovljena i usoljena te tako konzervirana 6 do 7 tjedana, bila spremna za jelo.
Šveđani se inače u kolovozu vole častiti – malo škampi, malo haringe, malo plodovi iz šume koje si uberu. Ove godine organizirani su partyji za haringa day, ali uglavnom oni “take away food”. Gurmani nisu nimalo razočarani. Uzmi i pojedu svoj obrok u parku, na udaljenosti od drugih i tako. Novo normalno njima je staro normalno.
Haringu su tradicionalno Šveđani jeli uz posebnu tvrdu i hruskavu vrstu kruha koja podsjeća ne veliki čips – tunnbrad, a koji se po tradiciji pekao na užarenoj cijepanici. Danas je obično pripremljena uz sitno sjeckani sirovi luk, kuhani krumpir, malo začina i octa…
Sve u prirodi i sve iz prirode.

haringa day sweden
haringa švedska
Nebo boje lavande na dalekom sjeveru

Novo normalno – novi mindset

U Švedskoj polako sve bliže jesen

Dugo toplo ljeto ide kraju. Ide li? Ma, ni slučajno. Ide ovdje u lijepoj Hrvatskoj i do 34 stupnja za vikend!
Užarilo se nebo, užario se asfalt, užarila se atmosfera do kraja i neda se baba i njeno ljeto. I neka se. Jer sve se svelo na običnu i jeftinu politiku. Vodi se rat gori od onog pravog. A znate što? I svjesni smo ga. Ali, ne damo se više.
Najprije se pohrlilo u predivnu zemlju u kojoj je doslovno nula zaraženih (WTH pa i to je postojalo? Tek sad kužim što je bilo u mozgovima svima koji su dolazili ovamo – raj, doslovno) na lijepo plavo more, na vrhunsku i jeftinu papicu, na dobra vina, masline i prštut, u nepreskupe vile i čisto more. Da bih potom došeo trenutak rastjerivanja uz prijetnje. Baš kao feudalni veleposjednici, neke zemlje počele su sa šibom tjerat “seljake s preduge pauze doma” kao zločestu balavurdiju koja radi nepodopštine i koja se našla eto u zarazi i možda će je donijet doma. S kojim pravom se može nekog istjerat s godišnjeg odmora? Tko ima to pravo osim, recimo, pa kad malo bolje razmislim, apsolutno nitko. Nego, imate do subote rok da se vratite s godišnjeg. Ako ne – mrš na test prije ili po dolasku. Ako nemaš test, mrš u karantenu. Pitaj Boga kako će na dalje izgledati putovanja i na koji kaos će to ličiti. U što se ovo sve pretvorilo? Dokle? Hrvatska je planski svima otvorila svoja vrata, jeste li znali? I onima na listi i onima bez liste i onima koje nitko nije puštao nikamo čak ni njihovi “gazde” sami. Osigurala je divan odmor u divnoj zemlji u jeku gadne pandemije svima koji su htjeli i samo poželjeli doći, računajući na inteligenciju svih koji mogu vozit samostalno automobil da se znaju i ponašat u uvjetima zaraze. Ali ne. Mora biti stresa, straha, istjerivanja, optuživanja i prijetnji. Svi smo znali što će doći nakon otvaranja i nakon godišnjih odmora. Čemu čuđenje? Da stvar bude još gora od one jeftine politike s početka priče, počelo se naokolo navodno trgovat s testovima na Covid (?!!?), počeli su rezultati testova kasniti i gubiti se, pa po tjedan dana ljudi ne znaju rezultate i hodaju uokolo pozitivni. Znate što? Jesmo li dorasli pandemiji i pravilima koje smo si stvorili i njihovoj primjeni?

Pa tko odlučuje o ovom svom užasu, o izluđivanju ljudi do krajnjih granica?
Na crnoj listi smo? E, neka smo. Nismo ni prvi ni zadnji pobjednici koji “gube”. Tko je kome na crvenoj, a tko na plavoj crnoj ili ne znam kakvoj listi? Ajde,molim vas, svi skupa.

Onda kad smo bili bezbrižni….

Čudili smo se Švedskoj. I još se čudimo.
A kako je ondje ovih dana?
Evo i ondje je ljetu došao kraj iako su temperature još dosta visoke i ugodne. Šveđani i dalje žive uglavnom kao da se ništa posebno ne događa, ali za razliku od ostalih, ne svađaju se oko izolacija, oko testiranja, oko lista ovakvih ili onakvih. Sačuvali su svoj mir, svoju distancu, svojih maksimalnih 50 na okupu, iako ih se blatilo i dan danas ih se blati. Sačuvali su svoj vlastiti turizam i ostvarili plus 50 posto prometa od lani. Svojim brodicama, po svojem moru. Da, na listi su na kojoj jesu. Umrlo je previše ljudi i to im se ne može oprostiti. Ne mogu ni oni sami sebi. No, vidjet ćemo dalje. Djeca normalno idu u školu, od doma se radi tko može. Bez velikih riječi i prijetnji. Čak, štoviše. Ondje oboljeli sami zovu svoje kontakte i obavještavaju ih.
Ono na što se sve ovo svelo nažalost je tragikomično. A to jedino ne bi smjelo biti. Trebali bi biti ujedinjeni, dogovarati se. Misliti prvenstveno na mir ljudi. Mir djece koja su doma u izolacijama i koja znaju samo za pranje ruku. Mir onih koji se trenutno ubijaju od posla, jer ne znaju što jesen nosi. Mir starijih radnika koje je strah. Jako strah. Mir zdravstvenih radnika na koje je sve spalo!

Šveđani žive kao da se ne događa ništa strašno

Ajde i ja isto, idealist…Stooop.
Čini mi se da ćemo onaj čip koji nam se sprema s cijepivom jedva dočekati. Jer sve ovo što smo i što ćemo doživjeti čini se puno gorim od praćenja ljudi. Trenutno nam se prate mindset, živci, zdravlje, bolest, kretanje, posao, škola, vrtić, godišnji odmori… Prijetne su postale dio života pod izlikom pandemije s kojom se nismo sreli u modernom dobu.
Ajmo, crvena lista! Ajmo!! Skinuti smo s crvene liste. Idemo na žutu? Što je ovo – meteo alarmi? Kreditna sposobnost?
Check.

Da pojedem prvo lijevi ili desni?

Na dva tjedna! Jer slijedeća dva su ključna. A ona slijedeća dva, ovise o ova dva.
Dva po dva.
Do novog doba. I novih pravila.
Savršeno isplanirano.

I još jednom- kad smo bili bezbrižni…

Na švedskim plažama i do 50 tisuća ljudi!

Ako ste mislili kako su samo u Hrvatskoj plaže prepune,varate se.Jedna od najvećih vijesti u medijima trenutno u Švedskoj su pretrpane plaže i parkinzi zbog kojih reda radi i policija. Ne drži se prepručena distanca,a okupljanja iznad 50 ljudi su zabranjena jos uvijek.

Poznati je kako je Švedskoj do početka srpnja bilo skoro pa zabranjeno putovati ikamo, a i bili su po “crnim listama” sve posvuda,pa su se Šveđani okrenuli svojem moru i svojim plažama.Vrijeme je više nego dobro, ide to i do 30 stupnjeva tu i tamo, a i 23 je njima dovoljno i super toplo za kupanje.

Prema podacima Swedavie samo je 486.000 putnika letjelo preko deset zračnih luka Swedavia u srpnju – smanjenje od 87 posto u odnosu na prošlogodišnjih 3,8 milijuna.

Šveđanima je BDP pao za 8.5 posto tako da i nisu zabilježili pad od kojeg će se teško izvući.Epidemija se trenutno stišava, pa imaju razloga za smijeh, kupanac i pokoju pivu. Kao i naš snimatelj.

Pune plaže u južnoj Švedskoj

Back to Work – osvanula uputstva s osmijehom

Ovo vjerujem da znate što znači. Ne smiju ulaziti oni koji se ne osjećaju dobro, a dan započinje pranjem ruku…

U Švedskoj se ovih dana zaposlenici vraćaju na posao. U jednoj telekomunikacijoj tvrtki one koji ne mogu raditi od doma dočekale su već uobičajene informacije.

Mjerač tjelesne temperature ostavljen svakom na savijest
Stol na korištenje- jedan po jedan…
Sve jasno
Što manje ljudi u sobi, u biti najbolje samo – jedan
U lift smije dvoje
A dok radite od doma, ovih dana napadaju vas najveće ose ikad. I to u Skandinaviji. Priroda je više nego poludjela…

Školski pandemijski čušpajz sve po svuda

A o čemu da vam drugom pišem ovih dana nego opet o prokletoj koroni. Samo je ovaj puta vezana uz povratak u školu.
Haj’mo donijet pravila jer moramo nešto donijet. A pravila su – spasi se sam kako se znaš. I ako se možeš.

Uglavnom, ne možeš se družit, osim ako se znaš dobro dovikivat pod odmorom, što u Švedskoj nije baš jača strana ( svi su tihi u tri ćoška, ja nikog ništa ne čujem, makar nemam cerumen, ali sam dobra u čitanju s usana), a vrlo vjerojatno i nećeš prijatelja vidjet svaki dan u školi, pa ti je svejedno. Sve mi čini da ta teorija kreće sve po svuda.
Ajmo redom. Danas su u Göteborgu osnovnoškolci krenuli u novu nastavnu godinu. Fakulteti će imati nastavu malo uživo, malo on-line, kako će situacija dozvoljavati, to je jedino što je poznato.
No, čini mi se da su dječica nagrabusila. Ili možda nisu?
U proljeće nisu, možda neće ni sada. Jedno je pravilo jasno i svagdje se povlači – distanca na sve moguće načine. Kako ćemo živjeti tako, ne znamo. Ali osjećamo da ne sluti na dobro.
Pa ovako, roditelji su dobili upute poštom. Prema uputama roditelji koji dovode djecu u škole, ne ulaze u školske zgrade, osim ako to nije prijeko potrebno. Onaj dio nastave koji se može održavati na otvorenom – održavat će se na otvorenom, primerice – satovi prirode i društva. Što je s onim “onaj dio nastave”? Hm. Djeci osim distance od metra i nešto, nisu preporučene maske. Djeca sjede u odvojenim klupama i inače bez pandemije. Na odmorima će se pokušavati spriječiti grupiranje djece u velikom broju. Hrana se donosi iz kuhinje. Djeca su dužna prati ruke i održavati sama higijenu.
Što se tiče gimnazija, odnosno srednjih škola, donešena su pravila kako se dio nastave održava on-line, a dio u školama. Nastavanici su izrazili strah kako se distanca neće moći održavati, no vlasti su izašle u susret u tome kako će broj djece bti limitiran u učionicama te ce se na taj način izbjeći mogućnost širenja virusa među velikim brojem djece i osoblja, isto tako kao i u korištenju javnog prijevoza. U školi u isto vrijeme može biti do 80 posto učenika, a nastavnika do 60 posto. Srednje škole moraju povećati razmake između učionica, blagovanica, kafića i drugih prostorija. Ok. Okupljanja na hodnicima nastavnici će spriječiti. Zar, da? Roditeljski sastanci i ostala veća okupljanja bit će organizirana na druge načine, a ne na način dolaska u školu u velikom broju. Ok.
Nastavnici koji se ne osjećaju dobro ostat će kod kuće i po potrebi odraditi on-line nastavu.
Liči li sve ovo na čušpajz?

Čini mi se da su nestali leptirići u trbuščićima djece na pomisao prvog dana škole. Na nove obveze, na školu koja traje od do, i do tog “do” moraju bit zaključene ocjene. I u kojoj su zacrtani ispiti i odrađeni. I u kojoj će svaki dan vidjeti svoju škvadru ili onu “pravu” ili onog “pravog”. Na školu nakon koje se ide na Colu, kavu i prvu cigaretu nekamo? Na školu u kojoj smo jedva čekali petak ili vikend da izađemo. Na školu u kojoj smo se radovali kraju godine i zadnjem zvonu u školi i opet imali leptiriće od ljeta i slobode koja je pred nama dva mjeseca!

Da se razumijemo, ovakva pravila vjerojatno će se donijeti svagdje i u velikom broju zemalja i ne govorim o jednoj zemlji. Govorim o tome da će djeca ostati bez mladosti, bez one doze svakodnevne motivacije za učenjem jer “je sutra test bez odgode”. Bez onog osjecaja da si uspješno odgovorio na testu ili usmeno ispravio kolčinu i poslije se nagradio kako spada, bez stalnog unutarnjeg tjeranja na pranje ruku i držanje distance ili razmišljanja “možda neću ni odgovarat sutra, jer je možda nastavnica zaglavila s koronom doma ili ću on-line nekako izvesti”. Kamo će se ta djeca “skriti” u svoj svijet i uživati u toliko važnom prijateljstvo u toj dobi? Na mobitel? Nismo to htjeli. Nismo ni sanjali da ćemo spasti samo na to. Ali spali smo. Jednostavno prihvaćamo sve što nam je servirano, jer tako je lakše u situaciji koja se dogodila. Ali znate što? Djeca u svojoj suštini to neće prihvatiti. U njima prirodno stoji bunt, bila distanca ili ne. Vidjeli ga mi ili ne. Ona će vratit će sve što su izgubili, a morali su imati. Sve što je korona uzela, morat će im vratiti.Na njima svijet ostaje,zar ne? I ona to dobro zna. Jedna obična kuja s izmišljenom krunom.

Švedska nastava kasnit će pola sata do sat

Za početak – prvo malo fotki s povratka na sjever



Zbog epidemije švedske osnovne škole uvode odgođeno vrijeme početka nastave za pola sata ili sat vremena, ovisi kako koja škola izabere. Neka djeca koja koriste javni prijevoz do škole tako bi imala priliku izbjeći najveće gužve u busevima i tramvajima. O načinu nastave srednjih škola još se razmatra.
Inače, u Švedskoj broj oboljelih ukupno je manji iz mjeseca u mjesec kao i broj umrlih, ali, ističe njihov epidemiolog, raste broj zaraženih među mladima od 20 do 25 godina starosti. Istaknuto je kako i oni mogu razviti ozbiljne simptome bolesti i biti u bolnici. Inače, ovih dana većina Šveđana vraća se na posao od doma, a djeca će u školske klupe sjesti kako koja općina odluči. Neki već 13. kolovoza.

Još uvijek je dan dug. Noći su kratke. Toplotni val ovih dana zahvatio je i Skandinaviju pa se očekuje i oko 30 stupnjeva još slijedeći tjedan.

Švedski dan trenutno traje do 22 sata

Od novosti koje su stupile na snagu su i te da u trgovinama nema više plastičnih vrećica, čak ni za voće i povrće. Samo papirnate. Plastične vrećice koštaju oko 7 kruna.

Plastika je definitivno otišla u povijest

Šveđani sve više igraju padel tenis jedan od trenutno najpopularnijih sportova. Tako je pred našim dućanom postavljen i teren za igru. Sat vremena stoji oko 300 kruna. U Hrvatskoj ovaj sport još uvijek nije toliko popularan, ali to je jedan od sportova kojem najbrže raste popularnost u svijetu.

Padel tenis jedna od omiljenih zabava i sport na sjeveru

Bliži se i dan haringa te dan plodova – jabuka, bobica i svega što Šveđani dobivaju od prirode. O tome slijedeći put. Nakon njega, pa sve do prvog studenoga, Šveđani nemaju nikakvih praznika niti blagdana niti obljetnica.
Ali zato se nadaju cijepivu već u siječnju! Kako ističe njihov koordinator za cijepivo, Šveđani će dobiti tzv. oxfordsko cijepivo na kojem rade Britanci i Šveđani zajedno. A ono bi se u primjeni moglo naći već u siječnju. No ističe se kako možda neće biti jedna doza dovoljna, već nekoliko njih. Sve u svemu lijepe vijesti. Još da jesen prođe što bezbolnije. Nadam se da ste ljeto proveli dobro i sigurno, a ako tek planirate kakav godišnji – da ćete se dobro odmoriti.

I malo švedske ljetne prirode

Ključ je ispod otirača





Moram posvetiti par rečenica čovjeku koji je zaslužan ne samo za moje sretnije djetinjstvo, nego za mnoga sretnija djetinjstva. Za djetinjstva uz kazete i stihove koji su dan danas vječni i popularni. Za čovjeka za kojeg je trivijalno reći da je bio hit mejker, već je bio puno više. To najbolje znamo mi koji smo bili djeca i odrastali uz ploče Novih fosila i pjesme Rajka Dujmića. Znamo mi djeca iz osamdesetih koliko smo ih slušati, živjeli, kopirali u svoj život, pokušavali shvatiti one malo teže, a koje smo potom ipak od prve i s lakoćom shvatili kad smo odrasli. Djeca koja su željno ispod bora iščekivala novu njihovu ploču, pa je slušala do ponoći, do samog Božića zureći u sjaj kugli na boru. Da, to su za mene bili Fosili. Zanimljivo, kad sam pročitala vijest da je Rajko nažalost umro od posljedica automobilske nesreće, u glavi mi se pojavila samo jedna njegova pjesma – Ključ je ispod otirača. Ne znam zašto. Sve druge pjesme Fosila često pjevam sa svojim sinom, svake druge se često sjetim, ali ove baš nikad. Očito je za mene negdje duboko ta pjesma bila vezana uz rastanak, uz kraj, a vrlo emotivne melodije. Tako sam se, eto, u srcu, u tom trenu, u autu, oprostila od Rajka. Od dijelića svog djetinjstva koji kad da je tek sad tu stao. Čini se da je ovo godina u kojoj učimo opraštati, gubiti, preživljavati, oprostiti se sa djetinjstvima, bezbrižnim odlascima u dućan i bilo kamo drugamo, da ne nabrajam dalje. Ključ je ispod otirača nisam kao mala niti shvaćala do kraja, baš kao ni Majčine oči, baš kao ni Reci mi tiho tiho, baš kao ni Dijete sreće. Danas ih jako dobro razumijem, tjeraju suzu na oko uvijek. To je bio Rajko. Rajko za sve nas, onda i sad. U ono doba i danas. Nije više ništa važno. A najmanje ono što se piše po medijima ili kako će našeg Rajka ispratiti. Najvažnije je da sve te pjesme itekako žive u nama. Iskrenost se uvijek isplati i uvijek osjeti, dragi moji. Koliko se god neki pokušali tješiti da je suprotno.
Kad god krene koja njihova na tv moj mali iz svoje sobe viče-_Mama, idu! Dovoljno da znamo što i kako živi generacijama bez obzira kako se ovih dana tek tu i tamo pusti pokoja Rajkova pjesma uz naznaku “In memoriam”. Žalosno. Čini se kao da nas je ova pandemija malo otupila. Sjetite se samo euforije oko drugog mjesta na svijetu u nogometu i potom pokopa Olivera Dragojevića. Pa, usporedite. Mislim da nije fer. U najmanju ruku nije.
Druga stvar koju sam htjela podijeliti s vama nije ništa manje turobnija, ali niti ništa manje poučnija.
Pogledala sam ove praznike talijanskog Pinocchija, noviji film kojeg su radili Talijani. Baš kao i neke pjesme Fosila tek sam ga sada razumijela do kraja. Da, Talijani su također srčani i puni emocija. Znaju napraviti odličan film. Koliko god on prati radnju knjige, toliko je dobro učinjen odmak te naglasak stavljen na emocije odraslih u problemu samom Pinocchija, djeteta koje ne razumije život i nedaće, već je “samo” sretno i lepršavo dijete, ali koje na kraju zbog svega toga ima više hrabrosti i na život gleda optimističnije od svojeg iscrpljenog i bolesnog oca te ga nahrani mlijekom koje je sam zaradio.
I tada postao dječakom.
Baš kao što smo svi bili lepršavi uz Rajkove pjesme, tako smo danas odrasli ljudi koji razumiju svoje roditelje i Rajkove pjesme. Gledajući svoje dijete kako raste još uvijek mislim i stojim iza toga kako nema većeg dara. A još je veći dar ako mu možete posvetiti svo svoje vrijeme, odnosno cijelog sebe kad vas najviše treba.
Završit ću ove retke s mislima odnosno vijestima od danas o tome kako će cijepivo doći krajem godine. Bilo bi lijepo s takvim dogadjajem ispratiti ovu godinu.
Godinu za koju ćemo, nadam se, slobodno moći reći da smo ju preživjeli, ostali skupa, ostali normalni i za koju ćemo dovoljno popiti da se nikad ne ponovi. Nikom više nikad ovakvog straha. Naročito ne nošoj djeci koja bi trebala slušati Fosile i maštati o svijetu Malog Ćire, a ne nositi maske u dućanima s igračkama.

Ljeto mi je obilježio koktel od limunova vina,votke i jagoda.Osvježava i lako se spravlja doma.