Sigurno ste čuli da u Švedskoj postoji dan u tjednu kad se jede slatko. Ja sam čula i da postoji Fika – svaki dan u 15 h kad se jede slatko s cimetom. Očito su puno toga izmislili kako bi mogli jesti slatko, zar ne? Vjerojatno zbog oskudice slatkoga iz djetinjstva… a bilo je tako zima…
Nego, nedavno sam naišla na tekst koji govori o tome kako je Švedska zemlja u koju se najteže uklopiti kao stranac. Odnosno, da prema nekim izračunima spada u ekstremno teške zemlje za uklopiti se. Ono što je sigurno je to da otkuda got došli, ta je sredina sigurno više tradicionalna nego ona švedska, tako se objašnjava fenomen ekstreman. Ne moram spominjati koliko su oskudni u razgovoru, odnosno komuniciraju samo o onom što je važno. O tome koliko su ekstremni govori i to da jednom tjedno jedu gumene bombone -subotom – tzv. lordagsgodis! U švedskim dućanima imate ih za kupiti na tisuće vrsta. Ne lažem. Možete bez problema pasti na guzicu kad vidite te količine slatke gume. Kad sam to vidjela nije mi nikako išla u glavu polica nasuprot tome s tisućama vrsti zdravih namirnica – brašna, povrća, klica, jogurta, mlijeka, maslaca,soje ovakve i onakve… Baš kao što ne mogu shvatiti i goleme količine bez ili nisko postotnih alkoholnih piva u svim aromama.
No vratimo se gumenima. Mislila sam, kupuju se uglavnom djeci. No prevarilo me. U gumenima uglavnom uživaju – odrasli. I to subotom kad djeca spavaju. Njima se eventualno dodijeli, također samo subotom, neka manja količina slatkiša kako bi naučili cijeniti što su dobili i kako bi naučili da se u slatkom uživa na malo. Ah vidjet će kad ostare što subota znači.Ona s ili bez gumenih.
Skandinavski gumeni su u svim bojama ovoga svijeta. I u svih okusima. Neki su kiseli, neki kiseloslatki, neki slatkokiseli neki slanoslatki, neki gorkoslatki… Ovi zadnji su posebno karakteristični za skandinavski svijet. Obično su super isfurani izgledom, ali meni rijetko koji legnu.
Neki gumeni imaju kristalni šećer po sebi, neki šećer u prahu. Mene su se dojmili oni od tzv. kvazi bjelanjaka – marshmallows. Ona bijela pjena. Ona je u biti najmanje slatka.Jer nije ni kisela ni gorka ni slana.Pjenica.Za stavit u usta dok je noć gadna i tamna. I dan isto. Gadan i tamni.Oni izrađeni po likovima iz popularnih crtića skupi su ko vrag. No, nisu ni ovi baš neka jeftinoća. Prodaju se na deke, u vrećice. Eto. Imala sam subotu gumenih. Kupila sam one od Cole. U biti, dobro je imati subotu za gumene. Ionako subotom jedemo nešto nezdravo, malo i pijemo. Pa onda, kud sve – tud i gumeni. Bolje subota, nego srijeda.
Nego, ovih dana svi hvale Švedsku zbog malog broja oboljelih. Sjetite se da su oni svoj danak itekako dali. I zbog puno toga se kaju. Evo, počeli su im ovih dana njihovi susjedi Norvežani i Finci tek sad otvarati granice, iako kod njih raste broj zaraženih. Raste lagano i u Švedskoj ,no nitko se ne zamara time. Ponavljam, osim što su poslušali savjete Vlade, Šveđani rade od kuće do kraja godine! Šveđani se tek sad smiju okupljati do 500 ljudi! Šveđani su otkazali većinu svojih božićnih sajmova(!!!). Nemojte misliti da ondje nema ikakvih promjena u načinu života. Organizatori inače raskošno uređenih božičnih sajmova i tržnica i raznih drugih programa već su sada uvidjeli da im za to treba jako puno vremena i da će se okupljati previše ljudi. Stoga su odustali.No ističe se kako će se organizirati neki drugi programi za Božić u te dane. Ako ništa drugo, žaruljica nebu manjkalo. Ne žele Šveđani više riskirati, a vjerojatno je u tijeku pandemije i malo teže organizirati sajmove tih razmjera. Avioni još uvijeke ne lete redovno, ma ni približno tome, a transport robe je spor. Barem meni. Razmislite o potezima. Pa ih usporedite. Koliko čujem u Hrvatskoj se već pompozno najavljuju i sajmovi i neki drugi masovni festivali. Pohvala za hrabrost.Nek se ljudi druže.
Zanima me i kakav će novogodišnji serijski program u obliku Adventkalendara tradicionalno osmisliti švedska državna televizija. Lani su se tematizirali oko prebukiranosti poslom, što je itekako bila aktualna tema. Hoće li pandemija biti središnja tema 2020? Ili će dječici ,a i svima koji se tako osjećaju, pokloniti 24 večeri da odahnu od svega. Mislim da, ipak, možda – da.
Bilo bi to u stilu Pipi duge čarape. I tako i treba.
