Natjerale me ova južina i kiša da krenem. S Božićem. Ipak smo okitili bor ranije, a kako je blagdansko raspoloženje i neopisivo uzbuđenje uhvatilo najmlađeg člana digli smo se u pet. I još po mraku, i uz kavu, krenuli u izradu naših prvih kućica od keksa (Peppparkakshus).
Popularni Pepparkakor su poznati švedski zimski tradicionalni keksi o kojima sam već pisala. Tanki i vrlo hrskavi. Nek ih čak smatraju vrstom grickalice. Puni cu cimeta i ginera, nekad znaju biti i dosta ljutkasti kao da imaju i dosta papra, a mogu se jesti uz sve i svašta. Jer zimi jednostavno prijaju. Neki dan probala sam ih uz odlično ipa pivo i bili su fantastični.
Nego, kupili smo sve za izradu kućica koje sam oduvijek željela napraviti, ali nikad se nisam usudila, jer su mi svi govorili kako su dosta zafrnkute za raditi. No, dobro.. Moj muž me uvijek tjera do ostvarujem svoje snove. I u trenu je umorno jutro postalo radno i razigrano. A kućice su se redale.
Ove kekse u Švedskoj mnogi upotrijebe i kao ukrase za božićnu jelku, u bilo kojem obliku. Mogu se na jelku objesiti i kao kućice jer na krovovima imaju rupice za konac ili traku. U Švedskoj su ginger keksi napopularniji u obliku srca, a za vrijeme Božića znaju biti i u obliku božičnog ovna.
Kućice od ginger keksa u Švedskoj najviše izrađuju djeca u vrtićima. Ona tako u prosincu rade veliku kuću od keksa koju ukrase bombonima, a potom igraju tombolu, pa tko izvuče sretan broj kuću nosi doma. Svake godine netko ima šansu.
Postoji i tradicija vezana uz ginger kekse. Jedan keks stavi se na unutrašnji dio dlana, pa se kažiprstom ili palcom druge ruke pritisne na keks. Ako on pukne u tri dijela – ostvaruje se želja. Tako kažu. Isprobavajte tako dugo dok ne uspijete. Nisam uspjela dosad, moram priznati. Ali ni u kartama nemam sreće, pa ništa čudno.
Uživajte u blagdanima.
