Autor: Margareta

U Švedskoj se radi od kuće od proljeća pa sve do kraja godine, odlučeno je to još na proljeće, jer se smatra da je najviše zaraze bilo upravo među zaposlenima i na radnim mjestima. Od kuće rade svi koji to mogu. To se, pokazuju prvi upitnici, kojima se bave švedski sindikati, pokazalo i dobrim i lošim.
Švedski sindikati ističu kako zaposlenici smatraju da se radom od doma izgubila rutina koja se imala dolaskom na posao i odlaskom s posla. Odnosno, kako zaposlenici smatraju kako se od doma radi više, po satnici. Smatraju i to kako se radi u konfuziji, jer se istovremeno obavljaju i kućanski poslovi. Osim toga, obitelj tako provodi više vremena zajedno, pa se nakuplja posla i po kući, kojeg inače nema. Da podsjetimo, u Švedskoj su djeca uglavnom od malih nogu po institucijama i doma nema nikog. Većina je naučena jesti po vani i vraćati se doma u večernjim satima. Nezaposlenih gotovo da i nema. Također, posebno se ističe kako je rad od doma najteže pao šefovima i voditeljima poslova koji teže okupljaju sve zaposlenike pa, iako postoje sva čuda digitalnih poveznica, ističe se kako se izgubila komunikacija uživo. Gle čuda, sada odjednom je i ona sve više na cijeni, jer ipak ova situacija traje više mjeseci. Čini se da je teško pao i onaj dio priče o tome kako su jedno odrešeno vrijeme svi u obitelji sad doma, pa je teško obavljati sve odjednom. Baš mi je drago da se i to probalo. Ja sam uvijek za to da se sve proba u tom segmentu, a ne samo život u kojem je obitelj samo tri sata zajedno skupa navečer, a klopa se donese izvana.

Rad od doma donio je nekima i dobrobiti. Primjerice, oni koji su dulje putovali autom do posla zabilježili su velike uštede na gorivu, kažu kako bi tako mogli do penzije, a oni koji nisu provodili dosta vremena s obitelji, a kojima je to i nedostajalo, sad su došli na svoje, naročito ako su uspjeli dobro posložiti vrijeme i organizirati slobodne trenutke, uskladiti pauze za ručak, odlaske u trgovinu ako ne naručuju dostavom, i slično.

Šveđanima, čini se, najviše nedostaju odlasci u restorane pod pauzom, no ima i onih koji ističu kako im paše što mogu kuhati doma i jesti domaću hranu. Bilo kako bilo, rad od doma donio je velike promjene. Ako ništa drugo, počet će se cijeniti neke druge stvari. Koje se dosad možda nisu u mjeri u kojoj su se trebale. Recimo, kućanski poslovi iz dana u dan i cijelodnevni boravak s djecom. Iz dana u dan. Tog su se Šveđani oslobodili davno.

Ovih dana zaposlenici su dobili i upitnike o tome kako se osjećaju s obzirom na rad od kuće, jer je u planu (bio) povratak na posao u fizičkom smislu i to u nekoliko faza. No, ne zna se kako i da li će se to uopće dogoditi, jer se zaraza vraća i na sjever i to na velika vrata.

Iako nema puno teških slučajeva, od prošlog petka do danas, registrirano je gotovo 2 tisuće novih slučajeva. Razmišlja se o postroženju nekih mjera, uvođenju izolacija za čitave obitelji, ako je netko u obitelji bolestan, ali na preporuku. Toga nije bilo prije. Najviše zaraženih je i opet na radnim mjestima i među mladima te nakon okupljanja u zatvorenim prostorima. Zanimljivo je pratiti kako će se Švedska postaviti u nadolazećem drugom valu. I kako će proći rad od doma. Onako, na dulje staze.

Dobro je da svi kad tad barem malo probaju sve.

Mnogi su mi rekli kako jedva čekaju da pandemija završi i da počnu napokon i opet – putovati. Mnogi, i to oni za koje ne bi nikad rekla da im fale putovanja. Da, ne zna čovjek kakve mogućnosti ima dok ih ne izgubi. Pokazalo se još jednom točnim. No, zašto nam fale baš putovanja? Ono što nam je pandemija uzela, neću reći Vlade ili sustavi, jer svaki radi, vjerujem, najbolje što može i zna u postojećoj situaciji, već baš pandemija. Zašto putovanja? Zato jer smo u njima ipak najslobodniji. Zato jer nam fale osjećaji da je svijet lako naš, da je otići na neko drugo mjesto normalna stvar, da je jesti vani u restoranu posve normalna stvar, da je letjeti avionom ugodno, a ne zastrašujuće. Da putovanje jest nešto super, a ne nešto od čega se treba generalno čuvati. Da, zabranili su nam putovati, grliti se, rukovati se, dotaknuti se, poljubiiti dragu osobu na rastanku ili prilikom susreta, sve nam je to uzeto. I da nije tako preporučeno, nebi više bilo spontano niti ugodno. Pitam se hoće li i biti u skorijoj budućnosti. Pitam se kakvu će opuštenost rezultirati pojava cijepiva i saznanje da je svemu kraj. I čemu će se ljudi opet posvetiti i u koju krajnost ćemo skliznuti nakon što se zaštitimo barem malo? Pitam se, nažalost, jesu li postupili svi dobro koju ipak putuju i koliko im je ugodno? Tjeraju li time strah iz sebe van? Pitam se rade li dobro oni koji kažu “open like never before” i što se pod tim misli.
Tužno mi dolazi jesen ove godine i bliži se datum kad sam trebala otići na koncert A-ha u Goteborghu. Dugoočekivani, možda i jedan od zadnjih. Baš smo se veselili. Nikad nisam mislila da ću ih imati prilike još čuti. Pa izgleda da ipak i neću. Ili možda još hoću?
Neki dan me frendica nazvala i pitala imam li naše fotke iz Verone od prije 10 i više godina. Sjetile smo se kako smo slobodno putovale i jele i pile u Italiji. Stale smo gdje smo htjele. Kupovale, svađale se, plakale nasred kafića… I kako i zašto nikom na kraj pameti nije bilo da ćemo se jednom u nekoj pandemiji toga sjećati i tražiti slike jedna od druge jer smo od onda promijenile brdo mobitela. Nismo se sjetile što smo kupile, niti koliko smo love imale. Nego da smo slobodno klopale u restoranu i putovale.
Putovanja čovjeku omogućavaju toliko potreban odmak od svakodnevice, od sebe samog, od svega što nam se događa, omogućavaju nam da smo na kratko netko drugi, uživamo u drugoj kulturi i jeziku, drugom zraku i vodi, ali i da pronađemo sebe. Odmorimo misli i sagledamo probleme u drugom svijetlu. Ona su vrlo često kao neki spas. Mali izlet u nepoznato, mali izlet u nešto novo, ili i samo izlet na dobro poznato mjesto gdje nam je ugodno. Čini se da je trenutno zmrdan ovaj dio pod ugodno. To me plaši. Imam osjećaj da se neće nikad vratiti.
Nego, čovjek tek kad dođe na aerodrom onda nažalost shvati što se dogodilo i da još uvijek traje. Da stojimo. Da se bojimo. Bojimo kad nikad dosad. Bojimo se ući u avion i svega što on nosi ili ne nosi. Ono što sigurno znam je to da će ljudi nakon svega putovati više nego ikad. Mnogi si već rade popise kamo će sve otići kada svemu bude kraj. To mi je totalno dalo drugačiji pogled na pandemiju. Onaj koji govori da su ljudi ojačali, možda i shvatili što vrijedi i ćemu će se posvetiti kada svemu dođe kraj.
Putovati. Jer nema ništa ljepšeg nego otići slobodno i vratiti se još slobodnije. I slobodniji.
Travel travel, eternally….

Sigurno ste čuli da u Švedskoj postoji dan u tjednu kad se jede slatko. Ja sam čula i da postoji Fika – svaki dan u 15 h kad se jede slatko s cimetom. Očito su puno toga izmislili kako bi mogli jesti slatko, zar ne? Vjerojatno zbog oskudice slatkoga iz djetinjstva… a bilo je tako zima…

Nego, nedavno sam naišla na tekst koji govori o tome kako je Švedska zemlja u koju se najteže uklopiti kao stranac. Odnosno, da prema nekim izračunima spada u ekstremno teške zemlje za uklopiti se. Ono što je sigurno je to da otkuda got došli, ta je sredina sigurno više tradicionalna nego ona švedska, tako se objašnjava fenomen ekstreman. Ne moram spominjati koliko su oskudni u razgovoru, odnosno komuniciraju samo o onom što je važno. O tome koliko su ekstremni govori i to da jednom tjedno jedu gumene bombone -subotom – tzv. lordagsgodis! U švedskim dućanima imate ih za kupiti na tisuće vrsta. Ne lažem. Možete bez problema pasti na guzicu kad vidite te količine slatke gume. Kad sam to vidjela nije mi nikako išla u glavu polica nasuprot tome s tisućama vrsti zdravih namirnica – brašna, povrća, klica, jogurta, mlijeka, maslaca,soje ovakve i onakve… Baš kao što ne mogu shvatiti i goleme količine bez ili nisko postotnih alkoholnih piva u svim aromama.

No vratimo se gumenima. Mislila sam, kupuju se uglavnom djeci. No prevarilo me. U gumenima uglavnom uživaju – odrasli. I to subotom kad djeca spavaju. Njima se eventualno dodijeli, također samo subotom, neka manja količina slatkiša kako bi naučili cijeniti što su dobili i kako bi naučili da se u slatkom uživa na malo. Ah vidjet će kad ostare što subota znači.Ona s ili bez gumenih.

Skandinavski gumeni su u svim bojama ovoga svijeta. I u svih okusima. Neki su kiseli, neki kiseloslatki, neki slatkokiseli neki slanoslatki, neki gorkoslatki… Ovi zadnji su posebno karakteristični za skandinavski svijet. Obično su super isfurani izgledom, ali meni rijetko koji legnu.

Neki gumeni imaju kristalni šećer po sebi, neki šećer u prahu. Mene su se dojmili oni od tzv. kvazi bjelanjaka – marshmallows. Ona bijela pjena. Ona je u biti najmanje slatka.Jer nije ni kisela ni gorka ni slana.Pjenica.Za stavit u usta dok je noć gadna i tamna. I dan isto. Gadan i tamni.Oni izrađeni po likovima iz popularnih crtića skupi su ko vrag. No, nisu ni ovi baš neka jeftinoća. Prodaju se na deke, u vrećice. Eto. Imala sam subotu gumenih. Kupila sam one od Cole. U biti, dobro je imati subotu za gumene. Ionako subotom jedemo nešto nezdravo, malo i pijemo. Pa onda, kud sve – tud i gumeni. Bolje subota, nego srijeda.
Nego, ovih dana svi hvale Švedsku zbog malog broja oboljelih. Sjetite se da su oni svoj danak itekako dali. I zbog puno toga se kaju. Evo, počeli su im ovih dana njihovi susjedi Norvežani i Finci tek sad otvarati granice, iako kod njih raste broj zaraženih. Raste lagano i u Švedskoj ,no nitko se ne zamara time. Ponavljam, osim što su poslušali savjete Vlade, Šveđani rade od kuće do kraja godine! Šveđani se tek sad smiju okupljati do 500 ljudi! Šveđani su otkazali većinu svojih božićnih sajmova(!!!). Nemojte misliti da ondje nema ikakvih promjena u načinu života. Organizatori inače raskošno uređenih božičnih sajmova i tržnica i raznih drugih programa već su sada uvidjeli da im za to treba jako puno vremena i da će se okupljati previše ljudi. Stoga su odustali.No ističe se kako će se organizirati neki drugi programi za Božić u te dane. Ako ništa drugo, žaruljica nebu manjkalo. Ne žele Šveđani više riskirati, a vjerojatno je u tijeku pandemije i malo teže organizirati sajmove tih razmjera. Avioni još uvijeke ne lete redovno, ma ni približno tome, a transport robe je spor. Barem meni. Razmislite o potezima. Pa ih usporedite. Koliko čujem u Hrvatskoj se već pompozno najavljuju i sajmovi i neki drugi masovni festivali. Pohvala za hrabrost.Nek se ljudi druže.
Zanima me i kakav će novogodišnji serijski program u obliku Adventkalendara tradicionalno osmisliti švedska državna televizija. Lani su se tematizirali oko prebukiranosti poslom, što je itekako bila aktualna tema. Hoće li pandemija biti središnja tema 2020? Ili će dječici ,a i svima koji se tako osjećaju, pokloniti 24 večeri da odahnu od svega. Mislim da, ipak, možda – da.

Bilo bi to u stilu Pipi duge čarape. I tako i treba.

Kako se švedski lagom primjenjuje na tijelo i duh?
Glavni postulati su slični kao i onima u opremanju stana o kojima sam vam već pisala. Malo, ali sa stilom. Dale, traženje sreće i biti opterećen sa srećom se ne savjetuje. Već korisno iskoristiti dan. Lagom traži da pokušate posložiti svoje vrijeme, vrijeme za posao, za obitelj i vas same. Savjetuje da se bavite zemljom, da sadite ili uređujete vrt ili jednostavno kupite neku sobnu biljku ili voćku (naranču ili bosiljak) koju ćete doma njegovati i gledati kako raste. Jer to je izuzetno važno. Brinuti o nečem i živjeti uz to, odnosno pratiti kako napredujete zajedno.
Također, za zdrav duh važno je i zdravo tijelo. Možda nigdje drugdje kao na sjeveru nisam vidjela toliko ljudi koji treniraju na otvorenom, bez obzira na dob koristeći sve moguće što imaju od prirode. Makar radili trbušnjake obješeni za granu ili na klupici. Ne morate biti okorijeli amaterski sportaš, već je važno da svoje tijelo amortizirate na prave načine i to kako vam odgovara. Ukoliko vam paše plesati – plešite, ukoliko volite aerobik – ima ga sveposvuda svakakvih za svaku dob. Ništa ne mora biti savršeno. Već je savršeno to što uopće nešto radite za sebe. Nigdje nisam vidjela toliko reklama vezanih uz sport kao u Švedskoj. Lagom nalaže – You just jump around to the music and have fun.
U Švedskoj se jako puno pjeva. Ta me činjenica ugodno iznenadila kad sam stigla tamo. Nisam znala da Švedska ima najveći broj zborova na broj stanovnika. Njih čak oko 600 tisuća pjeva po zborovima. Švedska istraživanja pokazala su da pjevanje u zborovima kod ljudi luči jako puno oksitocina, odnosno hormona sreće. Što je za njih jako važno pošto je vrijeme dosta depresivno.
A što je lagom u društvu i vezama? E u tom dijelu je često depresivno. Tu su se zaribali u nekoliko stvari.
Ovako. Sudeći prema dostupnim podacima, posljednjih desetljeća u Švedskoj se jako popularizirao individualizam čak do te mjere da je za sobom počeo ostavljati mnoge polomljene obitelji i to se smatra(lo) uobičajenim. O tome kako je normalno da braća ne komuniciraju jer se jednostavno ne razumiju, naslušala sam se. Kao i o brakovima koji pucaju na prvom problemu jer se nitko ne želi mučiti previše oko nekog drugog u životu ne doživljavajući vezu i stvorenu obitelj kao dio sebe, već kao strano tijelo, a koje, ako nije kako smo si zamislili, mora nam što manje smetati. Takav individualizam naišao je na mnoge kritike ne samo starijeg stanovništva, već i novijih generacija koje smatraju da je empatija nešto što su jednostavno zaboravili, a takav način razmišljanja rodio je generacije – nesretnih ljudi. Stoga, lagom odnosno harmonija u životu, je još uvijek nešto čemu Šveđani streme, o čemu se pišu knjige i priručnici koji bi trebali učiti o tome što je sreća i kako do nje doći. Zanimljivo je kako je nacija s toliko osobnih sloboda i prava uspjela toliko zatomiti bliske odnose koji bi bili trajniji. Stoga se danas sve više pišu knjige o tome kako individualizam “koji nas razdvaja nije dobar, već onaj koji rađa suosjećajnost prema drugome – jest”. Baš kao što su me iznenadili savjeti o tome kako friđ mora biti čist i mirisati na limun, odnosno koža lica mora biti čista svaki dan i da toksične mirise iz stana treba izbaciti van, tako su me iznenadili savjeti i o međuljudskim odnosima, kao da su ih tek sad otkrili. Kad malo bolje pogledam svoje iskustvo da se staviti rečenicu- nikad vas neće nitko povrijediti, ali nećete ni znati što si ustvari misli. Pa, što je gore od toga? Ili je li uopće to važno?
Svijet sjevera, drugi je svijet. To je svijet koji se, čini se, uspio odhrvati i pandemiji zahvljujući svojoj hladnoći. Dakle, možda je bolje danas ipak biti hladan? Vidjet ćemo.
Nadamo se samo da imamo model za koristiti u budućim sličnim situacijama. Još samo da srede ono s empatijom…

Lagom je vjerojatno prva riječ koju ćete naučiti u švedskoj školi za jezik. Odnosno, pokušat će vam ju objasniti nastavnici kao nešto što je jako teško razumljivo i ne postoji u svakom jeziku. Ona znači kao na našem, odnosno tuđinskom – taman. Lagom dolazi još iz vremena Vikinga, naravno, kao i puno toga u Švedskoj. Oni su u svoje doba u malim grupama ispijali navodno neko dobro vino svi iz jedne kupice. “Laget om” tako znači “around the group”. No ,je li lagom isto kao i around the group odnosno da li on i znači zajedništvo danas?
Švedski lagom je “ni premalo, ni previše”. Još uvijek ne shvaćam zašto se u skandinavske zemlje stavlja sve što je umjereno i ugodno, kao primjerice Hygge u Danskoj, a istovremeno se iste pojave u drugim zemljama zanemaruju? Kao da ondje ne postoje. Ili ih ostali samo ne znaju dobro progurati?
Lagom označava balans u životu – harmoničan život, što naravno, nije svakom isto. Nekom je harmonija živjeti u prirodi, a nekom u gradskoj vrevi. Zato se lagomom označava harmonija svih naših područja u životu – posao, obitelj, društvo, hobiji… i sve to skupa bi trebalo biti u ravnoteži. Ili bi barem trebali težiti toj ravnoteži. S time dakako dolazi i zdrav način života, kako fizički tako i duhovno. Danas se na sjeveru ide tako daleko da se lagomom u životu označava i briga za klimatološke uvijete, odnosno način života koji to podrazumijeva. No postavljam se pitanje da li ikakva težnja, ukoliko je pretjerana te zahtijeva jako puno od nas u svim segmentima, ide prema nekakvoj harmoniji ili zapravo predstavlja stalno trčanje za nečim? Trčanje za matematičkim ostvarenjem u jednom danu i da li je to zapravo prava sreća? Kad na kraju dana razmišljaš – aha, danas sam igrao tenis, malo sam bio u vrtu, bio sam na poslu i lijepo večerao sa ženom i djecom. Je li to lagom? Jesu li oni koju pokušavaju sve pomiriti u životu i istinski sretni? Ili ih ta potreba čini sretnim?

Nekom je švedski lagom zapravo prava stega. Strancima, recimo, nije jasna njihova fika – odmor od posla u 15 sati kada se priča s kolegama, ali ne o poslu. Šveđani se vesele fiki jer su naučeni da jedino onda “mogu razgovarati ljudski s ljudima, odnosno ne poslovno”. I pojesti nešto slatko. Njima je to njihov lagom.
Lagom se događa u Švedskoj posvuda. No, bitno je izmijenjen u posljednje vrijeme, ističe se u Švedskoj, zbog globalizacije i novih trendova. Kaže se da su se postavke lagoma izmijenile negdje u godinama kada je stvoren Ace of Base te da lagom danas podrazumijeva puno drugih, novih trendova koji nisu bili lagom i starijim Šveđanima.
Osobno mislim da lagom postoji u svakom od nas, dolazi s nama i ostaje s nama. Te da je već jako puno osvijestiti u životu ono što ti je važno te ispunjavati dio po dio, kako život može. Ujedno je i jako je teško prihvatiti neki tuđi lagom…
Lagom je dobro postavljena ideja i dobro je da je jedna nacija osvijestila sebi takav način života i da ga propagira, da se on prenosi generacijama i da je postao obilježje naroda i svih koji žive tamo. Jako dobro postavljena težnja društva koje je zapravo po svojoj suštini – hladno i distancirano.
Ovim sam otvorila mali serijal o lagom-u.

Čitav svijet teži nekom balansu već dulji niz godina. Zato ću vam u nekoliko postova od ovog na dalje prenijeti nešto o tome kako se lagom koristi i kako se živi u mnogim područjima života u Švedskoj. Kako ga i da li ga prihvaćaju stranci i koliko on može biti različit od osobe do osobe, poglavito među onima s kojima se dijeli spavaća soba. Različit lagom može vam uništiti vezu i brak. Ako vam neki posao narušava vaš lagom, ostavljate ga. Stoga, postavlja se pitanje – tjera li nas lagom zapravo u totalno individualan život gdje smo sami sebi dostatni ili manijakalno traženje osobe s istim potrebama? Cijeloživotno traženje:)? Ima li lagom smisla kao nešto što postoji kao riječ i kao običaj ili se on jednostavno mora dogoditi i događa se, zapravo, u letu.

Kao i život koji je sačinjen od sitnih letova na jednom putu?

Probat ćemo zaključiti.

Ništa. Barem u Švedskoj.

I dok ostatku EU-a gori pod petama, u Švedskoj po pitanju korone gotovo da i nema vijesti. Ta vijest je daleko dolje, ispod. Mrtvih je od 1 do 5 slučajeva dnevno najviše, a idu polako prema 90 tisuća zaraženih.
Nitko se baš previše više ne zamara time, ne očekuje se novi val, iako i ondašnji epidemiolozi misle da će dolaskom jeseni imati povećan broj slučejava. Smatraju kako su zamrdali stvar jedino u vezi staračkih domova, ali će, kako bi ispravili stvar, u slijedećem razdoblju za socijalnu skrb država dati 2.2 milijarde kruna, izjavio je neki dan premijer Švedske. Kako bi sve to bolje funkcioniralo.
Ne nose se maske, djeca ne nose maske, škole i vrtići rade po starom običaju, nema žarišta.
Mislim samo jedno. Ukoliko se itko misli ugledati u švedski model (kako ga mnogi zovi, mada švedski model ne postoji), tada se za taj “model” trebaju pripremiti i švedski uvjeti i način života. Također, Švedska nikada nije imala izolacije, niti samoizolacije. Za njih su to bila ozbiljna zadiranja u kršenje ljudskih parava i slobodu kretanja, a kamoli karantena. Švedska polako ne preporučuje odlaske izvan zemlje i gotovo sve zemlje EU-a su na listi “ne preporučamo”. Dakle, ništa se ne brani. Sve je ostavljeno pojedincu na osobnu odgovornost. Kao što i briga za zdravlje jest u svojoj suštini. Stvarno ne razumijem kojeg smisla ima trpati moguće “sumnjivce” u izolacije, ukoliko se partija sve u 16 i to sve posvuda? Čiji je to um izmislio? Gdje je tu logika? Koji roditelji dozvoljavaju u ovoj situaciji ikakva bijesna partyjanja? Mislite da će to pomoći psihofizičkom razvoju ikome? Dva, tri dobra partyja? Teško da će ih to pripremiti za školsku godinu koja je pred njima.
Sjećam se kako mi je muž morao u samoizolaciju dva puta i to odradio po zakonu i svim pravilima struke i kako su na moru svi bježali od nas i zaobilazili nas po stubištu jer smo kao iz Švedske, a jedini smo mi nosili maske u dućanu. Da bi ja sada opet morala razmišljati, kada nema ničeg od stege po pitanju karantene, a bogme ni stege oko partijanja, kako da odem u dućan?
Da frustrirana sam i svega mi je dosta.
Ono što želim reći je da mi je žao što se u Hrvatskoj trenutno događa. Prvi damo gol, pa čak i dva, pa izgubimo utakmicu. Kako tipično hvatski, nažalost. Ne daj Bože da i ovu izgubimo. Da smo se pogubili – jesmo. A je li bilo vrijedno? Pitajte turističke djelatnike i iznajmljivače. I tete u vrtiću i učiteljice u školi. Onako na kavi. U 4 oka.

Ono što prvo primijetite dok stignete u Švedsku ili na sjever Europe je – vrijeme. Vjetar, hladnoća, oštar i čist zrak te najčešće sivo nebo nabito teškim oblacima.Kao takvo uglavnom loše vrijeme ima golem utjecaj na raspoloženje. Skandinavsko nebo stalno se mijenja, oblaci jure zbog brzine jakog vjetra, u danu se promijeni i par vrsti vremena. Nafotkala sam se skandinavskog neba. Koje ne nudi puno, osim depresije, trčanja između dviju kiša te skrivanja od vjetra. No s vremenom počinjete shvaćati čudnovatu i nepredvidivu prirodu oko sebe i uživate u dijelu svijeta koji nudi nešto novo i posebno.Promjene vremena su brze i snažne,a nebo zna ostvariti nevidjeno lijepe boje,ali i one koje podsjećaju iz filmova strave i sf-a.Razgledajte slike.