Švedska je, nakon niza uzastopnih kritika od brojnih zemalja, ali i vlastitog, očito, nezadovoljnog medicinskog osoblja s uvjetima rada u borbi s pandemijom, ipak odlučila postrožiti mjere i zaustaviti preveliku smrtnost starijih od COVID-a 19 u zemlji.
U trgovinama su niknule naljepnice na podu o držanju distance.
Naš prijatelj Danac s temperaturom od par tjedana o kojem sam vam pisala u nekoliko postova prije, nije se uspio testirati nigdje u Stockholmu i odustao je. Navodno mu je bolje. Nikad neće znati. Ili zna. Svejedno ionako. Glavno da su on i žena dobro.
Nego, nakon nekoliko sunčanih i toplih dana, danas je s golemog tamnog oblaka pao snijeg. Puhalo je kao u veljači. Zna švedsko vrijeme itekako iznenaditi. Ajde nek i Švedska ugodno iznenadi u borbi s pandemijom.
A mene od svega dobrano već pere, pa sam se vratila u djetinjstvo i uživala u starim dobrim jugo hitovima iz 80-ih .
Ljeto sam nekako preskočila u mislima i preselila se na Božić. Obično o njemu počinjem razmišljati u rujnu.
Kako vi stojite s ljetom? Malo je sve nekako prazno jel’ da?
Baš kad pomislim kako će se ipak moći nekamo otići, donese se mjera koja sve izjalovi. Ili se spusti avion pun pozitivnih ljudi ili se zarazi pola hrvatskog otoka.
Danas sam čula na HRT-u nekog komentatora kako govori da se Europa već raspala. Granice su zatvorene, nitko nikome ne pomaže, čeka nas recesija, svatko guli svoje… Ne znam. Čudno doba, za nepovjerovati što se izdogađalo u nekoliko mjeseci.
A neka sve ide. Dobro je dok mi Zana pjeva. Budi dobru vibru. Kaj got rekli. Smješno kak se čovjek u nelagodi uvijek vrati natrag.
Neka samo bude – korak natrag, naprijed dva.
