Kuće i snovi

Imate svoju kuću iz snova?
Svi ju imamo. Čak i oni koji se trude reći da ne. Znam ljude,starije, koji su čitav život sanjali o svojoj kući i svojemu miru ,nikad ga nisu dočekali.
Znam puno mlađih ljudi koji su svoje kuće stekli jako rano i uživaju u njima, možda i ne znajući što im znači zapravo njihova vlastita kuća. Znam one koji su je dugo čekali i dočekali i znaju što im znači. I njima ništa nije važno osim toga mira.
Psihijatri kažu da kad sanjate kuću da sanjate vlastitu osobnost. Pa ovisno o tome kakva je kuća lako je dokučiti neke stvari o vašoj osobnosti, trenutnoj situaciji u životu, strahovima, željama…
Nikad nisam živjela u svojoj vlastitoj kući, osim davno u roditeljskoj. U Švedskoj smo živjeli kratko u pravoj švedskoj kući, staroj i solidno obnovljenoj. Imala je bezbroj mana, ali i pravi švedskih duh, tlocrt, hladnoću, postranost i neki čudan, meni strani i neopisiv mir. Kao da svi oni koji su kroz sve te desetke i desetke godina živjeli u njoj, nisu puno toga ostavili. Osim neke preinake i modernizacije. Ono što švedske kuće čine posebnima je to što su uglavnom jako slične. Imaju velika dvorišta, pune su divljeg zelenila i brodova u dvorištima koji čekaju sunce.
Samo sam jednom sanjala svoju švedsku kuću.
Bila je bijela, iznutra i izvana, prostrana prizemnica s puno drva. Blizu nekakve obale i onako uvijek otvorenih vrata. Kao da je s Mediterana, a cani uvijek toplo. Unutra s prostranom garniturom i kuhinjom. To je sve čega se sjećam. I ne znam što bi ona trebala značiti. Uglavnom, što sanjam o Švedskoj uvijek se nekako tiče obale.
Ne znam zašto ovih dana razmišljam o kućama. S obzirom da živim u stanu, misli o vlastitoj kući obično mi se javljaju pred neke velike promjene. Možda zbog blagdana, možda zbog ove teške godine koja će, vjerujem, sve natjerati da napokon počnu ostvarivati svoje snove, bez srama i bez straha.
Lani smo u ove dane radili kućiće od paprenjaka, poznate kućice od još poznatijih švedskih paprenih keksa. Koje se obično ovjesne na bor ili podijele prijateljima i – pojedu, naravno.
Ove godine, uspjeli smo napraviti i prvu, pravu kuću od paprenjaka sa šarenim bombonima i snijegom pršićem.

Pa dragi moji, svi moji čitatelji, oni povremeni i oni vjerni, neka nam snijeg pršić najprije iz i života,a potom i iz sjećanja, odnese sve loše što nam se dogodilo od zadnjeg Badnjaka. Baš kao pršić, onako lagano, iznenađujuće i naglo. Baš kao jedan kratki snijeg pršić! Neka odnese sve tužno i zastrašujuće i donese mir.Što prije.
Neka vam je miran Božić!
S kime god bili, ili bili sami, nađite svoj mir u ovoj godini samoće. Svoj trenutak, zagledani u vlastitu jelkicu, ili bilo što drugo što vas čini sretnim, i razmišljajući o vlastitoj kući.
Svojoj osobnosti.
Kako ćete ju obnoviti.
I tako ponovno ojačati.