Da, nije me bilo neko vrijeme. Tipična švedska prehlada. Again!!!! Ali baš svaki put kad doletim – doleti me i taj švedski “no mercy – two weeks after” virus. Zašto “bezmilostiv”? Zato jer traje 4 tjedna i uništen si od kašlja i curenja nosa. Eto. O tome ću drugi put. Kao i o tome kako sam ipak namolila za – gle čuda – antibiotik! Vrhunsko dostignuće našega doba. Nakon 4 dana visoke temperature i dva posjeta hitnoj.
No, ovaj put nešto drugo.
Sigurno ste čuli kako se Šveđani odnosno sjevernjaci, ne vole i nemaju vremena družiti. Kako nema kavica, a još manje izlazaka. Istina. Jako se teško ovdje dogovoriti za izlazak i za kavu. Jako je teško naći vremena i pogledati film navečer s mužem, naročito ako imate više djece, a kamoli okupiti društvo i otići nekamo. A onda, kada se to i dogodi, onda je to na jedan, nama južnjacima, poseban način. Uvijek je neka svrha. Ili je sport, ili su dječja druženja, ili se zajedno kuha, trči, beru gljive i bobice, ili pak nešto drugo, A u svemu je uvijek doza šparancije ili nerastrošnosti. Nama još uvijek tako strana. Nema spontanog druženja, kao ni spontanog plesa. Zaista, on je ovdje zabranjen u kafićima.
Još kad smo živjeli blizu centra znala sam u šetnji vidjeti horde mladih kako nose svoje piće i nešto hrane, onako u grupicama, i odlaze k nekom petkom uvečer na feštu u naš ulaz u zgradi. Pješke, naravno, ili upravo sišli s busa čija je stanica bila malo dalje od prozora naše kuhinje.
Svatko nosi svoje i pije svoje. I vani plaća svoje. Ima iznimaka. Veli moj muž da je svoje kompiće s badmintona uspio “naučiti” da svaki puta jedan plati svima sve. Obično struse uvijek isto – piće ili dva uz hamburger i gricke. Pa su onda tu nedgje. Prihvatili su dogovor i drža ga se. Jedan Finac, jedan Šveđanin. I jedan Hrvat. Može se kad se hoće.
Također, nova fora za druženje ovdje je i iznamljivanje tzv. stanova za goste koji postoje u svakoj novijoj zgradi i koji služe da ga stanari unajme za svoje goste. Tako grupa prijatelja može unajmiti stan za vikend za druženje, roštilj, kuhanje. Naravno obavezan je ormarić s cipelama vani i svi su bosi. Makar stajali pred zgradom i pušili. Oni su u čarapama.
Nedavno se moj trogodišnji sin u lounge-u na Stockholmskom aerodromu skinuo i bos paradirao. On doslovno uvijek paradira bos, gdje god bio, no nikada nije na jednom takvom mjestu. Oblila me misao pa i znoj, kako negdje čući sevjernjak u njemu, a ja nikako to ne vidim.
Stariji se posjećuju u stanovima ili izlaze u restorane ili neka finija mjesta, dok mlađi ili tulumare kod nekog pa kasnije izađu ili također najprije u neki restoran u kojem si daju oduška pa kasnije ondje gdje je skuplja cuga, a njima više ne treba toliko.
Izašli smo jedan petak u nešto, kao, talijanski restoran. Ispod njega je prostor za boćanje super uređen.
Piće ispod 100 kruna teško da ćete popiti, osim neke čaše vina koja je taj dan ono kao posebna ponuda. Po recimo 85 kruna.
Aperol spritz možete popiti za 130 kruna (što je 100 hr kuna). Baby pizzu pojest za 100 kruna, a popiti pivo za oko 90 kruna.
Oko 500 kruna je minimalno koliko ćete potrošiti po osobi. Za nešto gricnuti (dakle ne i najesti se) i jedno piće. Također, cijene hrane jako variraju tijekom dana. Za vrijeme ručka platit ćete isto jelo i do 50 posto manje nego navačer. Da, užvancija košta.
Razgledajte cijene sami. Usporedite i uživajte.
Mi smo ipak uživali i pizzi sa svježim bosiljkom i dobrom roseu .
No, malo nas je iznedila konobarica koja je rekla kako se za pizzu čeka gotovo sat vremena, jer je restoran bio pun puncat, a kako bi nas navela da uzmemo nešto drugo i skuplje. To je bilo, onako, jeftina fora. Iznenadilo me i to što je restoran bio pun dobro raspoloženih ljudi, jer, iskreno nikad nisam bila i krcatom restoranu u Švedskoj, u kojem se glasno priča i uredno pije. Pune restorane vidjala sam jedino na poslovnoj pauzi s mužem kada je sve krcato i to samo 15 minuta. Nakon toga je opet grad bio pust i tih, a ja s kolicima vraćala bi se polako doma uz rivu slušajući snimljene upute na razglasu upućene putnicima na cruiserima koji kreću za Dansku ili Njemačku. Bar je mali zaspao od toga.
Pizza nam je stigla za manje od 15 minuta. A kad smo rekli da više ne želimo ništa, konobarica nam je uzela i čaše sa stola. Pa nismo mogli više popit ni vodu iz vrča koja je stala na stolu.
Sva sreća pa smo neki drugi svijet i švedska tamna večer u kojoj sjaje samo svjetiljke u prozorima bile su točka na i za super završiti petak i krenuti u miran vikend…