Dugo toplo ljeto ide kraju. Ide li? Ma, ni slučajno. Ide ovdje u lijepoj Hrvatskoj i do 34 stupnja za vikend!
Užarilo se nebo, užario se asfalt, užarila se atmosfera do kraja i neda se baba i njeno ljeto. I neka se. Jer sve se svelo na običnu i jeftinu politiku. Vodi se rat gori od onog pravog. A znate što? I svjesni smo ga. Ali, ne damo se više.
Najprije se pohrlilo u predivnu zemlju u kojoj je doslovno nula zaraženih (WTH pa i to je postojalo? Tek sad kužim što je bilo u mozgovima svima koji su dolazili ovamo – raj, doslovno) na lijepo plavo more, na vrhunsku i jeftinu papicu, na dobra vina, masline i prštut, u nepreskupe vile i čisto more. Da bih potom došeo trenutak rastjerivanja uz prijetnje. Baš kao feudalni veleposjednici, neke zemlje počele su sa šibom tjerat “seljake s preduge pauze doma” kao zločestu balavurdiju koja radi nepodopštine i koja se našla eto u zarazi i možda će je donijet doma. S kojim pravom se može nekog istjerat s godišnjeg odmora? Tko ima to pravo osim, recimo, pa kad malo bolje razmislim, apsolutno nitko. Nego, imate do subote rok da se vratite s godišnjeg. Ako ne – mrš na test prije ili po dolasku. Ako nemaš test, mrš u karantenu. Pitaj Boga kako će na dalje izgledati putovanja i na koji kaos će to ličiti. U što se ovo sve pretvorilo? Dokle? Hrvatska je planski svima otvorila svoja vrata, jeste li znali? I onima na listi i onima bez liste i onima koje nitko nije puštao nikamo čak ni njihovi “gazde” sami. Osigurala je divan odmor u divnoj zemlji u jeku gadne pandemije svima koji su htjeli i samo poželjeli doći, računajući na inteligenciju svih koji mogu vozit samostalno automobil da se znaju i ponašat u uvjetima zaraze. Ali ne. Mora biti stresa, straha, istjerivanja, optuživanja i prijetnji. Svi smo znali što će doći nakon otvaranja i nakon godišnjih odmora. Čemu čuđenje? Da stvar bude još gora od one jeftine politike s početka priče, počelo se naokolo navodno trgovat s testovima na Covid (?!!?), počeli su rezultati testova kasniti i gubiti se, pa po tjedan dana ljudi ne znaju rezultate i hodaju uokolo pozitivni. Znate što? Jesmo li dorasli pandemiji i pravilima koje smo si stvorili i njihovoj primjeni?
Pa tko odlučuje o ovom svom užasu, o izluđivanju ljudi do krajnjih granica?
Na crnoj listi smo? E, neka smo. Nismo ni prvi ni zadnji pobjednici koji “gube”. Tko je kome na crvenoj, a tko na plavoj crnoj ili ne znam kakvoj listi? Ajde,molim vas, svi skupa.
Čudili smo se Švedskoj. I još se čudimo.
A kako je ondje ovih dana?
Evo i ondje je ljetu došao kraj iako su temperature još dosta visoke i ugodne. Šveđani i dalje žive uglavnom kao da se ništa posebno ne događa, ali za razliku od ostalih, ne svađaju se oko izolacija, oko testiranja, oko lista ovakvih ili onakvih. Sačuvali su svoj mir, svoju distancu, svojih maksimalnih 50 na okupu, iako ih se blatilo i dan danas ih se blati. Sačuvali su svoj vlastiti turizam i ostvarili plus 50 posto prometa od lani. Svojim brodicama, po svojem moru. Da, na listi su na kojoj jesu. Umrlo je previše ljudi i to im se ne može oprostiti. Ne mogu ni oni sami sebi. No, vidjet ćemo dalje. Djeca normalno idu u školu, od doma se radi tko može. Bez velikih riječi i prijetnji. Čak, štoviše. Ondje oboljeli sami zovu svoje kontakte i obavještavaju ih.
Ono na što se sve ovo svelo nažalost je tragikomično. A to jedino ne bi smjelo biti. Trebali bi biti ujedinjeni, dogovarati se. Misliti prvenstveno na mir ljudi. Mir djece koja su doma u izolacijama i koja znaju samo za pranje ruku. Mir onih koji se trenutno ubijaju od posla, jer ne znaju što jesen nosi. Mir starijih radnika koje je strah. Jako strah. Mir zdravstvenih radnika na koje je sve spalo!
Ajde i ja isto, idealist…Stooop.
Čini mi se da ćemo onaj čip koji nam se sprema s cijepivom jedva dočekati. Jer sve ovo što smo i što ćemo doživjeti čini se puno gorim od praćenja ljudi. Trenutno nam se prate mindset, živci, zdravlje, bolest, kretanje, posao, škola, vrtić, godišnji odmori… Prijetne su postale dio života pod izlikom pandemije s kojom se nismo sreli u modernom dobu.
Ajmo, crvena lista! Ajmo!! Skinuti smo s crvene liste. Idemo na žutu? Što je ovo – meteo alarmi? Kreditna sposobnost?
Check.
Na dva tjedna! Jer slijedeća dva su ključna. A ona slijedeća dva, ovise o ova dva.
Dva po dva.
Do novog doba. I novih pravila.
Savršeno isplanirano.
