Coming home for Advent.
Šaljem vam malo slika i atmosfere s predblagdanskih aerodroma. Oko nas putnici, darovi, jelke, patuljci… Puni smo nade, iznenađenja, umora i osjećaja koji nam je poznat pred kraj godine.
I dok šetamo prema gate-u gdje nas čeka naš hrvatski avion i uglavnom hrvatski putnici, već se osjećamo blizu domovini. Čujemo hrvatski jezik. Već iza ugla evo grupice naših.
I dok me moj radoznali trogodišnjak drži čvrsto za ručicu i na svakom uglu se čudi svemu i svačemo, odzvanja mi njegovo pitanje u glavi – Mama, jesmo sad u Šopenhamenu? (Danci Kopenhagen pišu i izgovaraju København, dok ga Šveđani izgovaraju Šopenhamn).
Našem najdražem transferu za doma.
U svakom smjeru.
Prema svakom od dva doma.
Uvijek Šopenhamen.
