Danas je u Švedskoj dan državnosti. Švedska je jedna od zemalja koja jako dugo nije imala “official” dan državnosti. Ah, njima očito u svemu treba malo više vremena. Evo, neki su dan priznali kako su ipak pogriješili u vezi s epidemijom i kako bi sada sve drukčuje napravili. E, ‘ošla baba s kolačima, sad rekli bi naši. Mnogima je to slučaj ovdje i u vezama i na poslu… Sve po svuda takav način razmišljanja. Čudno spor.
Šalu na stranu.
Dakle, 6. lipanj dobio je status Nacionalnoga dana švedske države tek 1983. godine. Bio je, naravno, u početku radni dan. Kako ga obilježavaju? Izvijese zastave na prozore i na balkone. Napravi se pokoji roštiljčić ako vrijeme dopušta i pojede nešto slatko.
No, ipak, kako nalažu knjige o švedskoj tradiciji, daleko najviše zastava ovdje je izvješeno ipak malo kasnije – za Midsommar.
Bojite se? I ja se bojim. Nakon onog filma nije mi svejedno i sve gledam drugačije. Čudno kako je režiser Ari Aster umjetnički lako uspio poljuljati srž ovog običaja, a da nitko nije ni okom mignuo. Imao je on dobre izvore u nordijskoj mitologiji i uspio je ipak odlično posložiti film usprkos tome što je ovom običaju dao doslovno odurno-bolestan da ne velim do krajnjih granica perverzan prizvuk. No, nećemo kvariti zabavu.
Cvijeće i ples posvuda. Uskoro.
Jučer su švedski maturanti rekli zbogom školskim danima. I dok će neki nastaviti školovanje, neki će odmah na posao. No, ove godine ovo drugo će ipak izostati u većem broju. Kako ističu ovdašnji mediji recesija će mnoge ostaviti doma.