travanj 2023. – Moja švedska priča

Čamac s kruzera iskrcao je posljednju grupu na mol. Nakon slikanja, grupa se ubrzo rasula po ulicama Rovinja. Na molu su ostali stajati majka i njen prvašić koji su najprije malo promatrali nebo razmišljajući koliko će ostati vani obzirom na oblake.., a potom su i oni postali dio malih uličica u kojima je doslovno vrijeme stalo.
Proljeće je ovdje doba godina kada se sve polako budi. Baš kao i ovdašnji dućani, stanovnici, kafići… sve je polako i sve se stigne.
I dok je klinac neumorno skakutao i lupao patikama o stotinama godina staro kamenje pod nogama, ona se prisjećala svojeg zadnjeg posjeta ovom pitoresknom gradiću.
– Dolores!
Iz misli ju je prenio povik ženske koja je uletjela frendici u dnevnu sobu jer su vrata stana bila otvorena.
-Ovdje sam!
Iz sobe se čuje veseo odgovor: -Dolazim!
Gledala je, dok je pila kavu, taj uhodani uobičajeni susret dvaju frendica koje su se i ovog jutra našle kod jedne od njih na kavi. Ovdje je život pitom, druželjubiv, otvoren… Malo dalje čuje se mašina starog postolara kroz otvorena vrata radnje, a do njega, evo, kafić u kojem mladi ispijaju koktele … Neki maturalac.
I dok ona dalje s klincom šeta, dolazi do tržnice gdje je kupila maslinovo ulje, čili sušene paprike, na poklon je dobila lavandu za ormar. Ušećereni ginger daje savršeni okus u ustima uz more. Pažnju joj privlači mali talijanski dućan u kojem se tek raspakirava roba koju bi rado razgledala, ali još je u vrećama… Sve dolazi tek, baš kao što pristižu prvi gosti.
Prozori su prepuni rublja koje se suši kao da prkosi vremenu, suvremenoj tehnologiji i besramno pokazuje svoj mediteranski mentalitet.
U šetnji dolaze do kafića na čijoj je terasi pet dobrostojećih umirovljenih turistica koje govore njemački, a naručile su dvije boce šampanjca. Pet starih frendica koje su se prisjetile kako se tulumari, kako su još uvijek pune života i željne zabave, opuštanja, uživancije uz more dok nije vruće…
Dolaze oni i do kafića u kojem su često uživali i u kojem ih poznaju. Sjeli su uz plažu i mirisali more. Starija Slovenka želu upaliti cigaretu, ali nema čime. Nažicao je mali u obližjem kafiću upaljač i ona sretna i uz svoju cigaretu popila je s njima jedan aperol. Izmijenile su one nekoliko životnih iskustava iz nekih dalekih vremena na moru kada je Slovenka bila u najboljim godinama, a ona mlađa – još dijete. Djeca obožavaju ovakve razgovore. Osjećaju se sigurno i opušteno slušajući neke stare štorije dok bosi namaču noge u plićaku…
Mama i klinac ubrzo odlaze u dio grada u kojem su odsjedali davno. Sve je isto. Samo su mirisi malo drugačiji. Njihov pogled na svijet puno je drugačiji, odrasliji. Ovdje više ne miriši persin, već neko dobro pečeno meso. Odlaze na ručak. Ondje je teta iz Zagreba s kojom pričaju o polasku u školu, prvašićima, o djeci koja su živjela u stranim zemljama pa se vratila…
Puno neobaveznih razgovora za jedan dan, puno šarenih šalaporki, opuštenih boja, još uvijek prirodnih mirisa mora, dovoljno da se spuste i tlak i puls na super normalu. Da dijete dobije crvenu boju od zraka i mirno zaspi, a mama da u suton na terasi apartmana otplovi u svoj mir uz taktove koji dolaze iz jahte malo dalje uparkirane od terase. Dobru staru “Edge of Seventeen” pjeva još bolja Stevie Nix… Večer za poželjeti, pomislila je.

Znate onu kad Vam Instragram želi poboljšati dan pa je prva objava gore “Sve što želite – doći će u pravo vrijeme” Ili ona “Ono što niste dobili, a željeli ste, zapravo je super”? Ma je li? Pa nismo svi Bude, niti imamo vječne živote, a još manje živce za na prodajnu tezgu. Lijepe su to misli, drže čovjeka točno tri minute, do prvog ugla, dok se ne desi neko sranje. Da, nisam nekako dobro ovog Uskrsa, puše vjetar ide mi na živac gadno. Vidljivo je s Marsa, ali ok. Postoje lijepe stvari, evo ih iza ugla. Ako ima još ovakvih kao ja, nek se jave. I onih drugih.

Pun mi je kufer nahodavanja oko upisa u prvi razred. Koji traje. Za dijete s kojim sam svaki dan bez prestanka već sedmu godinu. I koje je prošlo sva testiranja, ali evo još uvijek se nešto nađe. Pa, još nešto. Pa još koja doza cijepiva.

Ne, ne može čovjek biti miran, ni spokojan, niti dana. Skupo je predahnuti, majke ti. Preskupo.

Nego… O čemu bi Vam mogla pisati? Pa, o cijenama koje u Švedskoj idu u tri … i o lovi….O njoj sve ovisi. Pa tko voli, nek’ izvoli.

Pa ajmo, uskrsna jaja koja se u Švedskoj jedu na tone ovih dana, kao i losos i vrhnje u prosjeku su poskupjeli za 40 posto od lani, donijela je državna televizija. U jednoj godini.

Pa onda bojaj jaja ako si frajer.

Tvrdi sirevi koje ovdje obožavaju skuplji su 15 posto. Sva sreća, pa se meni bljuje od sira. Uglavnom. Mora biti stvarno dobar da ga jedem, i ne prejak.

Krumpir, koji se također jede obilno u ove dane u Švedskoj, skuplji je oko 15 posto nego prošli Uskrs, a rakija je poskupila tek nešto više od 2 posto. Svježi začini – poput kopra, vlasca i peršina – poskupjeli su nešto više od 8 posto. Etooo..

No, nakon Uskrsa najavljuje se – čik pogodi -sniženje cijena.

Boga ti, ovo je kao kod nas u sezoni.

Čujem kako su cijene apartmana otiše nebu pod oblake. Pa je tako najtraženije mjesto na Sredozemlju za odmor trenutno – Albanija.

Mislili smo kako je pandemija bila nešto grozno, nešto što nas je dotuklo, nešto….. Da himaralo se ponegdje fest, ali ljudi moji, sad se čeka početak ljetnih praznika da bi se proglasio kraj pandemije. Ok. Pa Covida ima ko’ u priči. I itekak se dalje hmira. Ono kaj se došlo posle pandemije, svi vidimo, ipak je malo gore. Kao one stvari na Instagramu – Ono kaj nisi dobio, a želiš, u stvari bolje je za tebe. To je ok. Kužite. Pa objasni ti to djetetu svojem.

Pranje mozga. Sa svih strana uzduž i poprijeko. Ali, evo držimo se ljudi! Idu praznici. Sve puno, malo uskrsnih, malo prvomajskih, cap..i..godišnji. Wooohoooo.

Cijene znate. Odlučite hoćete li jesti ili putovati. Samo rijetki će moći sve, očito. Ali ima ih. Ima….

Ali, nešto napravite. Barem kupite novi šorc, bez veze. Da ne bi bilo, ono što ste htjeli, pa niste dobili…. Bolje kupiti neko sranje, pa imaš ono što ti je uletjelo…Da, to je ta razina koju smo prošli. Ali, dogodi se ona ponovno tu i tamo.

Nego, ima jedna još bolja s Instagrama… Kaže: “Zajebano je vidjet komada od 45, a misliš da ima 25”. A koliko je zajebano, znaju samo oni koji su se zajebali. Ili nisu. Who cares.

I to se počelo stvarno događat. Sve je puno komada koji imaju 25. Majke mi. Moja susjeda, sve mlađa. Imala je 5 banki, prije pet godina. Majke mi, ne znam koliko sad ima, neugodno mi ju gledat i pitat. Ja više ne znam koliko ima godina, a kamoli njen muž, a kamoli frajeri….Hej…. Al’ dobro. No, ne znam kak bu ta priča završila. Ali koga zanima kraj. Život je važan. Važno da ga proživimo. U plastiki, šorcu, bilo čemu… sve ok dok nas umjetna inteligencija ne počne ganjati. Njih ne zanimaju godine.

Sretan Vam Uskrs. Jedite ili putujte. Ja ću ovo drugo. Barem se nadam. Ako ne za Uskrs, onda brzo potom. Kažu ovi na prognozi da bu gadno puhalo i padalo, osim ako zbog bookinga ne otkažu vjernost izvještavanju o vremenu… A to obično zna biti brzo i drastično, u 24 sata.

S 45 na 25.

Mjesec: travanj 2023.

…and we are back again

Sretan Uskrs

Archives

Categories