Nakon dugog niza prelijepih jesenskih dana i, za ovo područje, visokih temperatura, jučer je u središnjoj Švedskoj pao prvi ovojesenjski snijeg.Potegnuo je preko noči i hladan vjetar ovdje kod nas na jugu Skandinavije i osjeća se da na vrata kuca još jedna sjeverna zima.
Pripreme za Halloween su počele i u velikim su jeku na sve strane… Ne moram vam to ni pisati.Octoberfest organizira se po mnogim kafićima i restoranima koji su prepuni pivopija i lijepo sređenih Šveđanki.
Još uvijek ima mnogo sunca, a duge noći očekuju se uskoro.Iako sam se teško navikavala na njih, no svake jeseni nekako mi je sve normalnije da po noći idemo iz stana van u nove obaveze. Svi. Da su osvijetljeni svi prozori lampama koje prkose mraku, da su uredi više nego ugodni i svijetli već od 7 ujutro,kao i trgovine, i da svaki školski prozor i svaka učionica ima svoju skandinavsku zvijezdu koja djeci učionice čini svjetlijim i radosnijim tijekom jutarnjeg mraka.
Snijeg u Dalarni pao je.
Znak je to da se kupuju debele cipele i dulje jakne.
Skandinavski život je nekome stran,nekome neshvatljiv.No kad ga počnete živjeti za stvarno,uviđate da ste dio jednog magičnog svijeta i prirode koja vam je bliže nego igdje ikad.I kad prihvatite i duge noći i jake udare vjetrova i svu surovost sjevernih mećava, znate da ste negdje duboko u sebi položili neke vrste ispit preživljavanja i vlastite psihičke i fizičke snage.
S kojom možete samo – naprijed.