Mnogi me pitaju kakve su švedske škole.Iskreno o školama puno ne znam,pa je teško pisati.Ono što znam je kako je mojem sinu u osnovnoj školi.
-Najvažnija je stvar djecu naučiti kako da žive jedni s drugima -tako su nama rekli kad smo stigli u školu s djetetom. Te da ima uvijek kišne hlače i kabanicu te gumene čizme ondje u školi.Svi će naučiti čitati,pisati i računati – svatko u svojem ritmu i to je dobro,rekla je divna učiteljica koja je preuzela Luku u svoj razred.
Ono što ja mislim na čemu se najviše radi u švedskim školama je prijateljstvo,poštovanje,uvažavanje, pomaganje ako se netko osjeća loše,ili treba pomoć.
U školi koju pohađa moje dijete nema puno djece iz inozemstva,ali ih ima.Svi se poznaju po imenu,svi učitelji poznaju djecu,onako je više obiteljska atmosfera.Mojeg Luku su nakon nekoliko dana u školi pozdravljala sva djeca iz kvarta jer su znali da je netko novi i da mu treba pružiti ruku.Pozdravljali su ga uvijek s imenom.
Odmori su jako važni i imaju ih dva- jedan kraći,drugi dulji. Isti predmet mogu imati i dva, tri puta dnevno s pauzama.Ovisno kako se i što uči.Tako da je raspored sati koji dobijete uvijek okviran.A ukoliko se ide van ili se ima sat tjelesnog u dvorani onda se go posebno obavijesti.
Djeca su vani i po najgorem vremenu što je mene ispočetka užasavalo i trčala sam u školu, koja nam je blizu hvala Bogu,s kabanicom,duplim hlačama i čarapama…Jer sam znala da je mokar do gole kože.Djeca imaju u školi i sušilicu u koju stave pokislu robu.
Imaju nekoliko menija svaki dan za ručak.Mogu piti vodu i mlijeko.Slatkiši su zabranjeni.Roditelj može doći na nastavu kada želi i sjesti te gledati kako se i što radi.Djeca su nasmijana, makar bili pokisli.Igraju košarku s majicama, ako nema lopte.
U školi mogu biti bosi ili u papučama. Često su i na tjelesnom bosi.Tjelesni je dosta zahtjevan – već u ranim razredima vježbaju na razboju,igraju hokej…
Puno vremena su u šumi u kojoj se uče snalaziti.Uče paliti vatru na starinski način i orijentirati se.
Jednom su cijeli dan živjeli kao neandertalci i skuhali juhu od bilja i tako dalje.,izrađivali strelice za gađjanje životinja..
Da.puno, puno drugačija je škola nego u Hrvatskoj.Djeca knjige imaju u školi i tamo sve rade.
Zadaću imaju nešto na kompjuteru,a jezik imaju jako puno zadaće koja se radi nekoliko dana. Kad se zadaća završi – nosi se u školu.Djeca se oče odgovornosti od ranih dana.
Na odmoru su s njima nekoliko specijalnih pedagoga koji ih paze i odlično su organizirani.Uvijek je na svakom dijelu dvorišta netko, a djeca su uvijek za pomoći.Ljepo svakog pozdrave i pitaju- čija si mama.
Uči ih se argumentirano odgovarati na pitanja.Logički zaključivati matematičke zadatke.
Kad su u šumi svaki put doma dobijem neki suvenir. Jednom ne to granje.Jednom kamenje,jednom jabuke…Zavolio je prirodu i stvari koje ona daje.Uzima si uspomenu,zbog doživljaja kojeg je stekao u divljini i ponio sa sobom.I kojeg želi podijeliti sa mnom.
.
