Bože moj, kad ću li vidjeti Dansku, onak kako spada? Kad ću se otići isplesati u Berlin? Kad će mi dijete ići u vrtić da ne brinem? Slike s aviona nosim u sebi i zamišljam se kako hodam ulicama koje sam planirala posjetiti još davno u nekim boljim vremenima. Baš kao mnogi, pa tako ni ja, nisam mogla ni sanjati o tome kako ću zapravo dvije godine biti prikovana uz dom. Uz planove koji nikako da se realiziraju. Koji već pucaju u meni i koji samo nešto čekaju. Osim toga, čeka još mnogo toga drugog u meni na nekim drugim životnim poljima, jer sam uglavom 90 posto vremena posvećena samo svojem djetetu. Pa kad uspijem otići obaviti nešto za sebe, to mi je dan za slavlje. A ova pandemija, vratila me, ponekad pomislim, i deset godina unatrag. A onda, opet, stvore se misli, ideje, planovi, novi tekstovi i mislim kako je zapravo sve ok i kako će se sve realizirati.
Nego, jeste li čuli i vidjeli ili ste možda i sudjelovali u kojem test partyju onih cijepljenih, testiranih i preboljenih, odnosno onih koji se smiju okupiti i dobro se zabaviti u nekom velikom broju u zatvorenom prostoru kako bi se vidjelo ima li zaraza šanse protiv cijepljenih, preboljenih i testiranih i kako će se kakav odbjegli virus među njima ponašati? Kako vam se čini ta ideja koja se upravo provodi u HR u, kako je bilo prikazano u tv prilogu, u predivno okićenoj dvorani sa skupocijenim stolovima, escajgom i lampama? Ja sam se doslovno pred televizorom osjećala kao da me netko posrao. Još malo. (Nije bilo dosta kroz godinu unatrag kada su neki partyjali po karantenama i klubovima onako uzduž i porijeko i nikom ništa.) Ne zato jer me nitko nije pozvao nikamo na test party, ja si partyjam doma kad me uhvati u četri zida sama ili s mužem čist fajn, dok mi dijete zaspi. Već zato jer su mi se rojila pitanja u glavi – jel’ moguće da smo se još malo niže srozali? Što je slijedeće? Na poslu: cijepljeni u jednu sobu, ne cijepljeni u drugu? Ili ajmo se svi izmiješati da vidimo kako će biti? Zahod za cijepljene i necijepljene. Zahod za one s antitijelima i onima bez. Trgovine za preboljele? Oni koji nisu cijepljeni neka prebole! Najbolje britanski soj. Dakle, najbolje izaći van u rano proljeće bez maski. Nikako na ljeto, jer tada dolazi indijski soj koji je opasniji. Oni cijepljeni s jednom dozom morat će se javljati službama svako malo da se vide antitijela. Ako su niska – jok party, dućan , ništa bez testa. Do daljnjeg. Za njih je zahod samo doma. I smiju živjeti samo sa cijepljenim ljudima. Ili onima koji su preboljeli ili su se testirali…. Šalim se, naravno. Zapravo, što s onim ljudima kojima cijepljenje nije uspjelo iz nekih čudnih razloga? Koji se nisu smjeli cijepiti iz nekih zdravstvenih razloga? Na koje partyje će oni? Ajmo, živi bili pa vidjeli. Možda nam ovi partyji daju smjernice i za njih. Što je najgore, prije godinu dana nije se činilo da će cijepivo biti ovako brzo gotovo, nije se činilo da će cijepiva biti rangirana iz pitaj Boga kojeg razloga zašto i kako, nije se činilo da će se organizirati partyji za one koji su sretno odj….li COVID. Ovako ili onako. Nije se činilo ništa kao što je sada. Stoga si postavljam pitanje, kako će izgledati slijedeće godine pred nama? Uglavnom, možda i cijela priča jednostavno padne u vodu. Baš kao i sve veeeeelike priče. Evo čak se i Gatesovi razvode. Kod njih ono sa zahodima nije upalilo. Makar su se cijepili. Ili nisu?! No, nije uspjelo. Iako imaju kvadrate i hektre oko kuća koji se mjere u mjerilima manjih državica, ali pandemija je izludila svakog ovaj put u glavu, a protiv toga hektri i kvadrati nemaju šanse. .
Sve u svemu, čini mi se da je počelo ono zadnje odbrojavanje ovoj pandemiji. Jer osim virusa koji, mislim, da jenjava, smatram da su i naši mozgovi po pitanju svega toga došli do potpunog ispražnjenja i da nam treba recharge. Kakav i gdje, to će biti problem odlučiti se i isplanirati. Jedino to. Jer zahodi za cijepljene i necijepljene bit će golem problem. Naročito u avionu. A ne, pardon, tamo smiju samo cijepljeni i preboljeni i testirani. Transferi će definitivno biti problem. Mislim da će virus pobjeći od ovog ludila sam. Već obuva dobre kopačke, u slučaju kiše. Ako ništa drugo, druga polovica ove godine bit će presudna. Partyjali svi ili nitko. Statistika mi se čini, iako je labavog karaktera inače, ovaj put na strani prirode. Bilo je i vrijeme. Jer, sve ostalo je prolupalo.
Ono što fascinira na sjeveru i hladnome moru je njegova mirnoća. Izgleda gotovo kao mrtvo, nacrtano, nestvarno i nemoguće da se plovi njime….
I malo Švedske (u slikama dolje) u proljetnom trenutku. U trenutku kažem zato što je uglavnom kiša i vrijeme je jako loše. A u nekim sunčanim trenucima ipak dobije se dojam da je svibanj. I da proljeće došepa nekako do krajnjeg sjevera. Onako sramežljivo, polako. Traje kratko. Zato ga treba ovjekovječiti.
