Već sam Vam pisala o haringama. I o tome kako postoji priča o tome da se one ili mrze ili obožavaju te da i one imaju svoj dan. Kod mene nije tako. Volim ih u svim umacima koje Šveđani spremaju i izmislili su u novije doba, naročito u umaku od curryja i jabuke, ali one smrdljive, fermenirane ne mogu. Eto. I nemam svoj dan za haringu.
Inače, danas zapravo jako malo Šveđana jede takvu fermentiranu smrdljivu haringu. Danas je to jako “lokalni” i, zapravo, proizvod koji se radi “na malo”. Proizvođači ( njih je malo više od 10-ak danas) su smješteni na obalama Baltičkog mora i u blizini su Finske tzv. High Coast. A ondje živi samo 10 posto Šveđana. Samo 0,2 posto tog proizvoda se izvozi, a u određenim okolnostima i običajima fermentiranu harigu jede oko 20 posto Šveđana. U 2009. godini samo 12 proizvođača fermentirane haringe proizveo je 58 i pol tona toga proizvoda što je oko 850 tisuća serviranja.
Tradicionalno se spremaju uz krumpiri luk
Nego, dan haringa pada obično treći četvrtak u kolovozu, jer je po tradiciji, tog dana haringa, koja je bila ulovljena i usoljena te tako konzervirana 6 do 7 tjedana, bila spremna za jelo. Šveđani se inače u kolovozu vole častiti – malo škampi, malo haringe, malo plodovi iz šume koje si uberu. Ove godine organizirani su partyji za haringa day, ali uglavnom oni “take away food”. Gurmani nisu nimalo razočarani. Uzmi i pojedu svoj obrok u parku, na udaljenosti od drugih i tako. Novo normalno njima je staro normalno. Haringu su tradicionalno Šveđani jeli uz posebnu tvrdu i hruskavu vrstu kruha koja podsjeća ne veliki čips – tunnbrad, a koji se po tradiciji pekao na užarenoj cijepanici. Danas je obično pripremljena uz sitno sjeckani sirovi luk, kuhani krumpir, malo začina i octa… Sve u prirodi i sve iz prirode.
Dugo toplo ljeto ide kraju. Ide li? Ma, ni slučajno. Ide ovdje u lijepoj Hrvatskoj i do 34 stupnja za vikend! Užarilo se nebo, užario se asfalt, užarila se atmosfera do kraja i neda se baba i njeno ljeto. I neka se. Jer sve se svelo na običnu i jeftinu politiku. Vodi se rat gori od onog pravog. A znate što? I svjesni smo ga. Ali, ne damo se više. Najprije se pohrlilo u predivnu zemlju u kojoj je doslovno nula zaraženih (WTH pa i to je postojalo? Tek sad kužim što je bilo u mozgovima svima koji su dolazili ovamo – raj, doslovno) na lijepo plavo more, na vrhunsku i jeftinu papicu, na dobra vina, masline i prštut, u nepreskupe vile i čisto more. Da bih potom došeo trenutak rastjerivanja uz prijetnje. Baš kao feudalni veleposjednici, neke zemlje počele su sa šibom tjerat “seljake s preduge pauze doma” kao zločestu balavurdiju koja radi nepodopštine i koja se našla eto u zarazi i možda će je donijet doma. S kojim pravom se može nekog istjerat s godišnjeg odmora? Tko ima to pravo osim, recimo, pa kad malo bolje razmislim, apsolutno nitko. Nego, imate do subote rok da se vratite s godišnjeg. Ako ne – mrš na test prije ili po dolasku. Ako nemaš test, mrš u karantenu. Pitaj Boga kako će na dalje izgledati putovanja i na koji kaos će to ličiti. U što se ovo sve pretvorilo? Dokle? Hrvatska je planski svima otvorila svoja vrata, jeste li znali? I onima na listi i onima bez liste i onima koje nitko nije puštao nikamo čak ni njihovi “gazde” sami. Osigurala je divan odmor u divnoj zemlji u jeku gadne pandemije svima koji su htjeli i samo poželjeli doći, računajući na inteligenciju svih koji mogu vozit samostalno automobil da se znaju i ponašat u uvjetima zaraze. Ali ne. Mora biti stresa, straha, istjerivanja, optuživanja i prijetnji. Svi smo znali što će doći nakon otvaranja i nakon godišnjih odmora. Čemu čuđenje? Da stvar bude još gora od one jeftine politike s početka priče, počelo se naokolo navodno trgovat s testovima na Covid (?!!?), počeli su rezultati testova kasniti i gubiti se, pa po tjedan dana ljudi ne znaju rezultate i hodaju uokolo pozitivni. Znate što? Jesmo li dorasli pandemiji i pravilima koje smo si stvorili i njihovoj primjeni?
Pa tko odlučuje o ovom svom užasu, o izluđivanju ljudi do krajnjih granica? Na crnoj listi smo? E, neka smo. Nismo ni prvi ni zadnji pobjednici koji “gube”. Tko je kome na crvenoj, a tko na plavoj crnoj ili ne znam kakvoj listi? Ajde,molim vas, svi skupa.
Onda kad smo bili bezbrižni….
Čudili smo se Švedskoj. I još se čudimo. A kako je ondje ovih dana? Evo i ondje je ljetu došao kraj iako su temperature još dosta visoke i ugodne. Šveđani i dalje žive uglavnom kao da se ništa posebno ne događa, ali za razliku od ostalih, ne svađaju se oko izolacija, oko testiranja, oko lista ovakvih ili onakvih. Sačuvali su svoj mir, svoju distancu, svojih maksimalnih 50 na okupu, iako ih se blatilo i dan danas ih se blati. Sačuvali su svoj vlastiti turizam i ostvarili plus 50 posto prometa od lani. Svojim brodicama, po svojem moru. Da, na listi su na kojoj jesu. Umrlo je previše ljudi i to im se ne može oprostiti. Ne mogu ni oni sami sebi. No, vidjet ćemo dalje. Djeca normalno idu u školu, od doma se radi tko može. Bez velikih riječi i prijetnji. Čak, štoviše. Ondje oboljeli sami zovu svoje kontakte i obavještavaju ih. Ono na što se sve ovo svelo nažalost je tragikomično. A to jedino ne bi smjelo biti. Trebali bi biti ujedinjeni, dogovarati se. Misliti prvenstveno na mir ljudi. Mir djece koja su doma u izolacijama i koja znaju samo za pranje ruku. Mir onih koji se trenutno ubijaju od posla, jer ne znaju što jesen nosi. Mir starijih radnika koje je strah. Jako strah. Mir zdravstvenih radnika na koje je sve spalo!
Šveđani žive kao da se ne događa ništa strašno
Ajde i ja isto, idealist…Stooop. Čini mi se da ćemo onaj čip koji nam se sprema s cijepivom jedva dočekati. Jer sve ovo što smo i što ćemo doživjeti čini se puno gorim od praćenja ljudi. Trenutno nam se prate mindset, živci, zdravlje, bolest, kretanje, posao, škola, vrtić, godišnji odmori… Prijetne su postale dio života pod izlikom pandemije s kojom se nismo sreli u modernom dobu. Ajmo, crvena lista! Ajmo!! Skinuti smo s crvene liste. Idemo na žutu? Što je ovo – meteo alarmi? Kreditna sposobnost? Check.
Da pojedem prvo lijevi ili desni?
Na dva tjedna! Jer slijedeća dva su ključna. A ona slijedeća dva, ovise o ova dva. Dva po dva. Do novog doba. I novih pravila. Savršeno isplanirano.
Ako ste mislili kako su samo u Hrvatskoj plaže prepune,varate se.Jedna od najvećih vijesti u medijima trenutno u Švedskoj su pretrpane plaže i parkinzi zbog kojih reda radi i policija. Ne drži se prepručena distanca,a okupljanja iznad 50 ljudi su zabranjena jos uvijek.
Poznati je kako je Švedskoj do početka srpnja bilo skoro pa zabranjeno putovati ikamo, a i bili su po “crnim listama” sve posvuda,pa su se Šveđani okrenuli svojem moru i svojim plažama.Vrijeme je više nego dobro, ide to i do 30 stupnjeva tu i tamo, a i 23 je njima dovoljno i super toplo za kupanje.
Prema podacima Swedavie samo je 486.000 putnika letjelo preko deset zračnih luka Swedavia u srpnju – smanjenje od 87 posto u odnosu na prošlogodišnjih 3,8 milijuna.
Šveđanima je BDP pao za 8.5 posto tako da i nisu zabilježili pad od kojeg će se teško izvući.Epidemija se trenutno stišava, pa imaju razloga za smijeh, kupanac i pokoju pivu. Kao i naš snimatelj.
Ovo vjerujem da znate što znači. Ne smiju ulaziti oni koji se ne osjećaju dobro, a dan započinje pranjem ruku…
U Švedskoj se ovih dana zaposlenici vraćaju na posao. U jednoj telekomunikacijoj tvrtki one koji ne mogu raditi od doma dočekale su već uobičajene informacije.
Mjerač tjelesne temperature ostavljen svakom na savijestStol na korištenje- jedan po jedan…Sve jasnoŠto manje ljudi u sobi, u biti najbolje samo – jedanU lift smije dvojeA dok radite od doma, ovih dana napadaju vas najveće ose ikad. I to u Skandinaviji. Priroda je više nego poludjela…
A o čemu da vam drugom pišem ovih dana nego opet o prokletoj koroni. Samo je ovaj puta vezana uz povratak u školu. Haj’mo donijet pravila jer moramo nešto donijet. A pravila su – spasi se sam kako se znaš. I ako se možeš.
Uglavnom, ne možeš se družit, osim ako se znaš dobro dovikivat pod odmorom, što u Švedskoj nije baš jača strana ( svi su tihi u tri ćoška, ja nikog ništa ne čujem, makar nemam cerumen, ali sam dobra u čitanju s usana), a vrlo vjerojatno i nećeš prijatelja vidjet svaki dan u školi, pa ti je svejedno. Sve mi čini da ta teorija kreće sve po svuda. Ajmo redom. Danas su u Göteborgu osnovnoškolci krenuli u novu nastavnu godinu. Fakulteti će imati nastavu malo uživo, malo on-line, kako će situacija dozvoljavati, to je jedino što je poznato. No, čini mi se da su dječica nagrabusila. Ili možda nisu? U proljeće nisu, možda neće ni sada. Jedno je pravilo jasno i svagdje se povlači – distanca na sve moguće načine. Kako ćemo živjeti tako, ne znamo. Ali osjećamo da ne sluti na dobro. Pa ovako, roditelji su dobili upute poštom. Prema uputama roditelji koji dovode djecu u škole, ne ulaze u školske zgrade, osim ako to nije prijeko potrebno. Onaj dio nastave koji se može održavati na otvorenom – održavat će se na otvorenom, primerice – satovi prirode i društva. Što je s onim “onaj dio nastave”? Hm. Djeci osim distance od metra i nešto, nisu preporučene maske. Djeca sjede u odvojenim klupama i inače bez pandemije. Na odmorima će se pokušavati spriječiti grupiranje djece u velikom broju. Hrana se donosi iz kuhinje. Djeca su dužna prati ruke i održavati sama higijenu. Što se tiče gimnazija, odnosno srednjih škola, donešena su pravila kako se dio nastave održava on-line, a dio u školama. Nastavanici su izrazili strah kako se distanca neće moći održavati, no vlasti su izašle u susret u tome kako će broj djece bti limitiran u učionicama te ce se na taj način izbjeći mogućnost širenja virusa među velikim brojem djece i osoblja, isto tako kao i u korištenju javnog prijevoza. U školi u isto vrijeme može biti do 80 posto učenika, a nastavnika do 60 posto. Srednje škole moraju povećati razmake između učionica, blagovanica, kafića i drugih prostorija. Ok. Okupljanja na hodnicima nastavnici će spriječiti. Zar, da? Roditeljski sastanci i ostala veća okupljanja bit će organizirana na druge načine, a ne na način dolaska u školu u velikom broju. Ok. Nastavnici koji se ne osjećaju dobro ostat će kod kuće i po potrebi odraditi on-line nastavu. Liči li sve ovo na čušpajz?
Čini mi se da su nestali leptirići u trbuščićima djece na pomisao prvog dana škole. Na nove obveze, na školu koja traje od do, i do tog “do” moraju bit zaključene ocjene. I u kojoj su zacrtani ispiti i odrađeni. I u kojoj će svaki dan vidjeti svoju škvadru ili onu “pravu” ili onog “pravog”. Na školu nakon koje se ide na Colu, kavu i prvu cigaretu nekamo? Na školu u kojoj smo jedva čekali petak ili vikend da izađemo. Na školu u kojoj smo se radovali kraju godine i zadnjem zvonu u školi i opet imali leptiriće od ljeta i slobode koja je pred nama dva mjeseca!
Da se razumijemo, ovakva pravila vjerojatno će se donijeti svagdje i u velikom broju zemalja i ne govorim o jednoj zemlji. Govorim o tome da će djeca ostati bez mladosti, bez one doze svakodnevne motivacije za učenjem jer “je sutra test bez odgode”. Bez onog osjecaja da si uspješno odgovorio na testu ili usmeno ispravio kolčinu i poslije se nagradio kako spada, bez stalnog unutarnjeg tjeranja na pranje ruku i držanje distance ili razmišljanja “možda neću ni odgovarat sutra, jer je možda nastavnica zaglavila s koronom doma ili ću on-line nekako izvesti”. Kamo će se ta djeca “skriti” u svoj svijet i uživati u toliko važnom prijateljstvo u toj dobi? Na mobitel? Nismo to htjeli. Nismo ni sanjali da ćemo spasti samo na to. Ali spali smo. Jednostavno prihvaćamo sve što nam je servirano, jer tako je lakše u situaciji koja se dogodila. Ali znate što? Djeca u svojoj suštini to neće prihvatiti. U njima prirodno stoji bunt, bila distanca ili ne. Vidjeli ga mi ili ne. Ona će vratit će sve što su izgubili, a morali su imati. Sve što je korona uzela, morat će im vratiti.Na njima svijet ostaje,zar ne? I ona to dobro zna. Jedna obična kuja s izmišljenom krunom.
Zbog epidemije švedske osnovne škole uvode odgođeno vrijeme početka nastave za pola sata ili sat vremena, ovisi kako koja škola izabere. Neka djeca koja koriste javni prijevoz do škole tako bi imala priliku izbjeći najveće gužve u busevima i tramvajima. O načinu nastave srednjih škola još se razmatra. Inače, u Švedskoj broj oboljelih ukupno je manji iz mjeseca u mjesec kao i broj umrlih, ali, ističe njihov epidemiolog, raste broj zaraženih među mladima od 20 do 25 godina starosti. Istaknuto je kako i oni mogu razviti ozbiljne simptome bolesti i biti u bolnici. Inače, ovih dana većina Šveđana vraća se na posao od doma, a djeca će u školske klupe sjesti kako koja općina odluči. Neki već 13. kolovoza.
Još uvijek je dan dug. Noći su kratke. Toplotni val ovih dana zahvatio je i Skandinaviju pa se očekuje i oko 30 stupnjeva još slijedeći tjedan.
Švedski dan trenutno traje do 22 sata
Od novosti koje su stupile na snagu su i te da u trgovinama nema više plastičnih vrećica, čak ni za voće i povrće. Samo papirnate. Plastične vrećice koštaju oko 7 kruna.
Plastika je definitivno otišla u povijest
Šveđani sve više igraju padel tenis jedan od trenutno najpopularnijih sportova. Tako je pred našim dućanom postavljen i teren za igru. Sat vremena stoji oko 300 kruna. U Hrvatskoj ovaj sport još uvijek nije toliko popularan, ali to je jedan od sportova kojem najbrže raste popularnost u svijetu.
Padel tenis jedna od omiljenih zabava i sport na sjeveru
Bliži se i dan haringa te dan plodova – jabuka, bobica i svega što Šveđani dobivaju od prirode. O tome slijedeći put. Nakon njega, pa sve do prvog studenoga, Šveđani nemaju nikakvih praznika niti blagdana niti obljetnica. Ali zato se nadaju cijepivu već u siječnju! Kako ističe njihov koordinator za cijepivo, Šveđani će dobiti tzv. oxfordsko cijepivo na kojem rade Britanci i Šveđani zajedno. A ono bi se u primjeni moglo naći već u siječnju. No ističe se kako možda neće biti jedna doza dovoljna, već nekoliko njih. Sve u svemu lijepe vijesti. Još da jesen prođe što bezbolnije. Nadam se da ste ljeto proveli dobro i sigurno, a ako tek planirate kakav godišnji – da ćete se dobro odmoriti.
Moram posvetiti par rečenica čovjeku koji je zaslužan ne samo za moje sretnije djetinjstvo, nego za mnoga sretnija djetinjstva. Za djetinjstva uz kazete i stihove koji su dan danas vječni i popularni. Za čovjeka za kojeg je trivijalno reći da je bio hit mejker, već je bio puno više. To najbolje znamo mi koji smo bili djeca i odrastali uz ploče Novih fosila i pjesme Rajka Dujmića. Znamo mi djeca iz osamdesetih koliko smo ih slušati, živjeli, kopirali u svoj život, pokušavali shvatiti one malo teže, a koje smo potom ipak od prve i s lakoćom shvatili kad smo odrasli. Djeca koja su željno ispod bora iščekivala novu njihovu ploču, pa je slušala do ponoći, do samog Božića zureći u sjaj kugli na boru. Da, to su za mene bili Fosili. Zanimljivo, kad sam pročitala vijest da je Rajko nažalost umro od posljedica automobilske nesreće, u glavi mi se pojavila samo jedna njegova pjesma – Ključ je ispod otirača. Ne znam zašto. Sve druge pjesme Fosila često pjevam sa svojim sinom, svake druge se često sjetim, ali ove baš nikad. Očito je za mene negdje duboko ta pjesma bila vezana uz rastanak, uz kraj, a vrlo emotivne melodije. Tako sam se, eto, u srcu, u tom trenu, u autu, oprostila od Rajka. Od dijelića svog djetinjstva koji kad da je tek sad tu stao. Čini se da je ovo godina u kojoj učimo opraštati, gubiti, preživljavati, oprostiti se sa djetinjstvima, bezbrižnim odlascima u dućan i bilo kamo drugamo, da ne nabrajam dalje. Ključ je ispod otirača nisam kao mala niti shvaćala do kraja, baš kao ni Majčine oči, baš kao ni Reci mi tiho tiho, baš kao ni Dijete sreće. Danas ih jako dobro razumijem, tjeraju suzu na oko uvijek. To je bio Rajko. Rajko za sve nas, onda i sad. U ono doba i danas. Nije više ništa važno. A najmanje ono što se piše po medijima ili kako će našeg Rajka ispratiti. Najvažnije je da sve te pjesme itekako žive u nama. Iskrenost se uvijek isplati i uvijek osjeti, dragi moji. Koliko se god neki pokušali tješiti da je suprotno. Kad god krene koja njihova na tv moj mali iz svoje sobe viče-_Mama, idu! Dovoljno da znamo što i kako živi generacijama bez obzira kako se ovih dana tek tu i tamo pusti pokoja Rajkova pjesma uz naznaku “In memoriam”. Žalosno. Čini se kao da nas je ova pandemija malo otupila. Sjetite se samo euforije oko drugog mjesta na svijetu u nogometu i potom pokopa Olivera Dragojevića. Pa, usporedite. Mislim da nije fer. U najmanju ruku nije. Druga stvar koju sam htjela podijeliti s vama nije ništa manje turobnija, ali niti ništa manje poučnija. Pogledala sam ove praznike talijanskog Pinocchija, noviji film kojeg su radili Talijani. Baš kao i neke pjesme Fosila tek sam ga sada razumijela do kraja. Da, Talijani su također srčani i puni emocija. Znaju napraviti odličan film. Koliko god on prati radnju knjige, toliko je dobro učinjen odmak te naglasak stavljen na emocije odraslih u problemu samom Pinocchija, djeteta koje ne razumije život i nedaće, već je “samo” sretno i lepršavo dijete, ali koje na kraju zbog svega toga ima više hrabrosti i na život gleda optimističnije od svojeg iscrpljenog i bolesnog oca te ga nahrani mlijekom koje je sam zaradio. I tada postao dječakom. Baš kao što smo svi bili lepršavi uz Rajkove pjesme, tako smo danas odrasli ljudi koji razumiju svoje roditelje i Rajkove pjesme. Gledajući svoje dijete kako raste još uvijek mislim i stojim iza toga kako nema većeg dara. A još je veći dar ako mu možete posvetiti svo svoje vrijeme, odnosno cijelog sebe kad vas najviše treba. Završit ću ove retke s mislima odnosno vijestima od danas o tome kako će cijepivo doći krajem godine. Bilo bi lijepo s takvim dogadjajem ispratiti ovu godinu. Godinu za koju ćemo, nadam se, slobodno moći reći da smo ju preživjeli, ostali skupa, ostali normalni i za koju ćemo dovoljno popiti da se nikad ne ponovi. Nikom više nikad ovakvog straha. Naročito ne nošoj djeci koja bi trebala slušati Fosile i maštati o svijetu Malog Ćire, a ne nositi maske u dućanima s igračkama.
Ljeto mi je obilježio koktel od limunova vina,votke i jagoda.Osvježava i lako se spravlja doma.
Nikad teže nije bilo otići s mora. Možda zato jer nismo ništa posebno očekivali od godišnjeg s podosta ubijenom psihom i umorni od svega. Možda zato jer je more divnije no ikad, a možda i zato jer nam se promijenilo nešto u glavama. Možda i zato jer se bojimo zime, jer znamo da neće biti ništa isto kao prije. Naša mi je gazdarica kad smo napustili apartman prije ulaska u auto dala malu Majku Božju u ruke iz Međugorja i rekla kako se molila da sretno stignemo do odredišta. Gesta koja se nikad ne zaboravlja. I koja nosi bezbroj poruka.
Dobre vijesti stižu iz Danske. Šveđani iz svih općina iz cijele zemlje smiju ući u Dansku! Smanjuje se broj mrtvih i zaraženih. No, Šveđani su ipak oprezni, pa pozivaju svoje građane da do kraja godine rade od kuće. Ljeto su Šveđani proveli većina njih kod kuće. Putovalo se unutar zemlje i bilo je teško naći slobodnu kuću za odmor ili kakav drugi smještaj. Šveđani imaju i svoje brodove, pa im se nije bilo teško snaći ovoga ljeta i otisnuti se u vlastitoj izolaciji i luksuzu na koji švedski otočić. Polako se vraćaju na posao. Godišnji ove koronske godine bliži se kraju. Evo, ja sam danas dobila mail od jedne medijske kuće s reklamama – prvih božićnih poklona! Iako sam samo preletila pogledom, polako sam mislima skrenula na sam kraj godine zamišljajući ga kakav će biti i što će nam donijeti. Izgleda da bi svi rado samo ispratili ovu godinu. Čim prije – tim bolje. Pokušat ćemo sve odraditi kao da se ništa ne događa. Spremamo se, nadamo se. Nego, Šveđni ipak prije Halloweena i Božića imaju još dva značajna običaja. Prvi je početkom kolovoza – Kraftskivor, ili fešta posvećena crvenom nordijskom škampu. A poslije dolazi i dan haringe. Švedski škamp veći je podosta od naše kozice, ali manji od jastoga. Veliki skandinavski crveni škampi imaju svoj dan. Običaj konzumiranja škampa u Švedskoj nije postojao sve do razdoblja renesanse kada su se i pojavili prvi recepti o spravljanju rakova u Švedskoj. Neki su njima uz konzumaciju votke liječili – i koleru, stoji u knjigama. S vremenom su škampi postajali sve popularniji posebice u Njemačkoj, tako da su Šveđani izvozili svoje škampe u luksuzne njemačke restorane, naročito one iz jezera Hjalmaren. S vremenom, Švedska je postala jedna od najvećih izvoznika škampa u svijetu Godišnje iz spomenutog jezera izvade oko 5 milijuna rakova! Kako izgleda party? Jedu se kuhani škampi uz obilno konzumiranje votke. Nose se smiješni šeširi, a kako bi sve skupa bilo još smješnije, oko sebe ovjese papirnate lanterne koje se smiju, onako polustravično. U neko davnije vrijeme postajala je zabrana lova na škampe. Od prvog studenoga do početka kolovoza, no danas nije poznato da li postoji ikakva zabrana. Zna se samo da je crayfsh party najveći party u Švedskoj nakon Midsommer partyja.
Kad sjednete u auto i dobijete poklon koji vas oboriOvog ljeta nikad bolje špagete s rajčicom i bosiljkom, morala sam ih ovjekovječitiMoj krayfish partyKuhani škampi, votka nakon svakog i lanterne polustravičnog osmijeha recept su za dobar provod
Do danas je u stockholmskoj regiji sprovedeno više od 220 tisuća testova na antitijela na korona virus otkad je besplatno testiranje počelo sredinom lipnja. Na današnji dan u Švedskoj je 5676 mrtvih i više od 78 tisuća zaraženih, prenosi Svt. Pokazalo se da je 16, 7 posto ljudi bilo pozitivno, odnosno da ima antitijela na spomenuti virus. Dostupnost testova opisuje se kao jako dobra. Danas je u Göteborgu samo dvoje ljudi na respiratoru i to je svrstano kao dobra vijest. Inače se u Švedskoj nadaju da će spremni dočekati hladnoću i zimu i da će se moći lakše othrvati drugom valu epidemije ako ga bude, dok drugi scenarij govori da će biti još gore nego što je bilo, uz još nekoliko tisuća mrtvih. Treći scenarij je je da će se Šveđani možda cijepiti i na samom početku druge godine . Sve u svemu, puno scenarija, malo se toga konkretno zna, ali zna se sigurno da je mnogima korone dosta. Ljudima fali društvo i njihov stari život. Danska još nije otvorila granice cijeloj Švedskoj već samo nekim njenim dijelovima. Zanimljiva je ta cijela priča oko granica i njenih otvaranja i sve to skupa sve više liči na politička previranja u kojima su neke druge, i u ovoj priči, sporedne stvari izbile na vidjelo i pokretači su određenih sankcija, koje su prema nekim zemljama, pokazalo se sada u priči između Hrvatske i Nizozemske ( koja poziva svoje građane na hitni povratak u domovinu s odmora u Hrvatskoj uz 14 dana karantene), potpuno nepravedne. No, dosta politike i korone. Htjela sam vas samo obavijestiti da je uglavnom – sve po starom. Šveđani su još uvijek na godišnjim odmorima. Po starom dobrom običaju puno se roštilja i hladi se pivom. Na roštilju su, uz stakeove, i lososi, a osim točene pive, spravlja se i hladni točeni – Mohito! Baš mi se dopala ideja. Sve u svemu, Šveđani koriste trenutak i žive u njemu. Baš kao što i njihov lagom nalaže, a koji jako dobro prihvaćaju i stranci. O lagomu u jednom slijedećem postu.
Prije malo više od desetak godina prvi sam put posjetila plažu Zrće na Pagu. Zajedno sa svojom sestrom i njenom tada još malenom kćerkicom koja se brčkala u plićaku i dedom. Bila je to plaža na kojoj je usred dana žestoko đuskalo nekoliko tisuća ljudi i treštala je muzika sa svih strana. Zanimljivo, ali nitko od nas nije se osjećao suvišnim. Mi, zalutala obitelj s malim djetetom koja se došla okupati bez ikakve fešte, baš smo se super osjećali. Bilo je i još obitelji s djecom samo na kupanju. Sve je prošlo super, osim što su neki partijaneri fulali ručnik pa su sjeli na dedin prilikom povratka iz mora. Morali smo ih buditi da dođju k sebi i bili su jako uljudni. Kasnije sam sa svojim novaljsko-međimurskim morskim susjedima Zrće posjećivala kada nas se skupilo dobro društvo na moru i kada smo bili orni za malo fešte na godišnjem. Bilo one popodnevne ili noćne. Posjetili smo usput prije dva dana Pag na jedan dan. Onako, iz daleka. I dok nam se Novalja činila ugodno popunjenom turistima, plaže na koje se odlazi s djecom neke su i prepune bez ikakvih distanci, a Zrće, na koje smo stali doslovno na manje od minute, nas je više nego iznenadilo. Iako klubovi rade i čuje se neka glazba, ništa nije isto kao nekad.
