Dragi svi, ponedjeljak ujutro u zagrebačkoj zračnoj luci bez gužvi, bez kućica, bez dodatnih pregleda. Sve lijepo, ravno i u avion. Jutarnji let za Goteborg prošao je mirnije nego ikad. Baš kao kad idete za Split. Nemate osjećaj nekog dalekog putovanja, neke udaljenije destinacije.
U južnoj Švedskoj zima ipak ne popušta. A i kako će kad je ožujak, a tlo poprilično rashlađeno. Ponekad je hladnije u ožujku nego u prosincu, ali tako je to u sivoj Skandinaviji. Uz poprilično turbulentno slijetanje, na tlu vjetar, snijeg, hladnoća. Nakon naleta snijega, ubrzo se pokazalo i neko razvedravanje, ali samo zato da bude minus 6. Nego, jeste li isplanirali svoje uskršnje praznike? Požurite i dobro se provedite. Osim vremena, nemam nekih novih vijesti, mada ih je sve puno oko mene, ali – sve u svoje vrijeme.
Skandinavska mećava najbolje se vidi iz zrakaNakon pola sata snijega, ubrzo se pokazalo i malo plavih oblaka…no hladnoća još ne popustaje
Iako je proteklih dana u južnoj Švedskoj temperatura bila, i za ove krajeve, u lijepom plusu, a prema viđenjima svjedoka na televiziji, niklo je uz potočiće i proljetno cvijeće, prije dva dana Goteborg i okolna mjesta zatrpala je snježna oluja. Naleti vjetra su jaki, no većih poteškoća zasada u prometu nije bilo. Snijeg će prema najavama padati još nekoliko dana, bit će hladno i do minus 8. Kolika je jačina snježne oluje u južnoj Švedskoj pogledajte u videu. Svi koji ste već u proljetnim danima okupani suncem – uživajte.
Pisala sam Vam već o raznim hrvatskim prozvodima koji stižu u Švedsku u posljednje vrijeme sve više.Dolaze razna piva,no jedno je već tradicionalno ondje.Šveđani vole pivo.Kao i drugdje, ovih dana proizvodi se puno craft piva kao i onih bezalkoholnih koji se mogu nabaviti u običnim trgovinama.Ovo Karlovačko uslikali smo u Sistembolagetu u kojem se isključivo prodaju alkoholna pića. Uz hrvatsku zastavu, lijepo je naletjeti i na ovog hrvatskog prijatelja.Uz naravno ajvare,paštete,pršut, juhe iz vrećice i sve ostalo…
Jučer je u Švedskoj bio Debeli utorak. A to je dan kada nitko ne preskače svoju omiljenu slasticu -Semlu. Debeli utorak svojevrsna je inačica našeg Pokladnog utorka, dana prije početka Korizme, no Debeli uotak u Švedskoj sa semlom u ruci “slave” svi i to ne samo na Debeli uzorak, već se Semla može kupiti u Švedskoj svakoga dana od razdoblaj Božića pa do Uskrsa. Semla u Skandinaviji postoji od 16. stojeća, a prva verzija ovog deserta bila je obična lepinja koja se umakala u kruh. Svaki Šveđanin prosječno kroz godinu pojede između 4 i 5 Semli. Ta brojka odnosi se na one kupljene u trgovinama, a Šveđani često Semle rade i kod kuće svatko po svojoj želji i danas postoje brojni recepti o tome kako spremiti ovu slasticu. Danas ih je moguće kupiti i one u lakšoj verziji, primjerice bez laktoze. Sastoje se od peciva koje podsjeća na našu žemljičku, a punjena je sa šlagom i kremom od marcipana. Uz naravno, mrvice vanilije koje uz marcipan savršeno pristaju.
U Švedskoj su još uvijek na “snazi” Sportski praznici , kako u kojoj oćini, pa su mnogi usporili ritam, jer vrijeme provode sa djecom. Iako zimi nije kraj ni na vidiku, vrijeme je lijepše, nebo je više plavo nego sivo, a i temperature znaju iznenaditi pa su često u plusu. Što je za veljaču visoka temperatura u Švedskoj.
Ili dan tvrdog kruha u Švedskoj. Zvuči čudno,ali je jako ukusno.A i priča je zanimljiva.
Knäckebröd ili tvrdi kruh, ukoliko ste bili u bilo kojoj skandinavskoj zemlji, sigurno ste vidjeli.Mnogi i zaziru od njegive oštrine ili tvrdoče no kruh odnosno nešto između kruha i krekera itekako je ukusan. Vjerovali ili ne to je kruh s kvascem,a prvobitno je nastao u Švedskoj. U davnim vremenima, spominje se i Srednji vijek, Spisbröd ili hrskavi kruh bio je pečen na štednjaku i on se smatra pretečom današnjeg Knäckebröda koji je puno deblji.Ima ih u svakakvih verzijama, ima tanjih i debljih,svjetlijih ili tamnijih, sa raznim začinima. Vrlo su ukusni i možete uz njih jesti svakakve namaze.Idealni su za jutro uz losos ili kakav sir. Većina knäckebröda donedavno se pekla sa četiri sastojka – raž (obično cjelovite žitarice), kvasac ili kiselo tijesto, sol, voda. Danas su se razvile sorte knäckebröda iz različitih pekara. Možete naći i knäckebröd koji sadrži pšenicu, ječam, zob ili kukuruz.
Rado ovaj kruh kupujem mnogima kao poklon iz Švedske i svi se ugodno iznenade.Jer kruh istekao može biti odličan poklon. Lijepo upakiran,ukusan,zdrav i ono što je najvažnije tradicionalan. Upravo na tradicionalnim proizvodima Švedska u posljednje vrijeme puno radi.I na toj promociji im jako dobro ide.
8. tjedan u godini u Švedskoj je rezerviran za sportske praznike. Obitelji masovno odlaze na praznike na tjedan do 10 dana. Unatrag nekoliko godina praznike Šveđani većinom potroše u Švedskoj, ponajprije jer pandemija nije dozovoljavala baš previše kretanja naokolo. No otkud potječu sportski praznici? I kako su nastali? Priča koja ja poznata govori o tome kako je davne 1940. godine tadašnja tzv. komisija za gorivo odlučila uvesti tzv. praznike uštede na grijanju u školama i radnim mjestima ,jer su se tada za ogrijev koristili ugljen i koks. Tako su u najhladnijem dijelu godine i još uvijek dosta mračnom, praznike obitelji provodile na otvorenom uglavnom u švedskim planinama. U današnje vijeme štednja više nije razlog (o tom potom – možda postane ponovno) već zarazne bolesti koje u veljači haraju Švedskom. Ondje se naime frebruary naziva Vebruary upravo zbog toga što je puno djece bolesno, a onda s njima obole i nihovi roditelji, pa se vrijeme provodi po vard centralama odnosno domovima zdravlja. Kako bi se to izbjeglo u velikom broju, uvedeni su zimski sportski praznici. Tako se u najbolesnijem tjednu/mjesecu u Švedskoj (svaka općina ima svoj tjedan kada se provode sporski praznici) učenici miču iz školskih klupa, a njihovi roditelji s posla. Švedska svojim građanim organizira mnoge aktivnosti od besplatnih satova padela, izrade rukotvorina ( koje su na sjeveru jako populane čak i kod djece) do igranja badmintona… Oganiziraju se i izleti u duge gradove, skače se po trampolinima usred gradova… Uglavnom sve na otvorenom.
No mnogi i ostaju kod kuće, jer je i u Švedskoj sve dosta poskupjelo, pa tako i izleti i praznici.
Ništa, mnogi će se ipak zadovoljiti poznatom švedskom krafnom poznatom kao Semla čiji dan sukoro dolazi. Veljača je mjesec krafni, a švedska krafna je semla. Popularni su jako i tzv suhi kruščići, koji imaju svoj dan 19. veljače. O njima pak drugi put. Mislim da je ovaj dan na novo uveden, no moram još provjeriti. U svakom slučaju tvrdi kruh u Švedskoj je tradicija. A danas on ima mnoge svoje inačice.Pa i svoj dan. Nadam se da ste dobro i da se veselite sunčanijem dijelu godine koji je pred nama.
Dragi moji, nadam se da Vam je godina započela dobro. Moja malo uskomešano, ali ide, ide…
Nego, malo sam usporedila cijene u Švedskoj i Hrvatskoj u kojoj je uveden euro pa je kaos u glavama ljudi još malo opsežniji. Osim što su digli cijene, sad još i euro, pa se svima dignuo živac do kraja. Lovi se u mutnom, kako kažu, što je jako loše, a i novčanici su puni železnog novca na koji nismo navikli. Dakle, prebacite se na kartice. Podhitno. I ne mislite, ne gledajte cijene i ne preračunavajte. Kupujte osnovno. Barem neko vrijeme, dok se upaljeni živci se osuše, a kad se osuše, onda Vas boli više za sve. Još malo osušenih živaca. Nikakav keš, samo kartica.
Nego ajmo na cijene, posljednji put. Švedska, kao što Vam pisala, poznata je po visokom standardu kojeg su pratile visoke plaće, ali i visoka davanja i porezi. Standard je to koji je u posljednje vrijeme i naglo narušen (struja je poskupila i do 300 posto!, pa umjesto 3 tisuće krune sada je račun za struju mjesečno 11 000). Vrijednost novca drastično pada, plaće su još uvijek na istom kakve su i bile, iako se pokušava nešto napraviti po tom pitanju. Ljudi ne planiraju godišnje odmore, sve je nekako stalo. Tako da ako mislite da ste šokirani eurom, ima i onih koji su šokirani strujom. Cijene hrvatskih proizvoda u Švedskoj su uvijek bile zanimljive. I danas su one gotovo identične kao u Hrvatskoj – provjerili smo Čokolino, Ledeni čaj, Životnjsko carstvo, Kraševe kekse sve je to gotovo ista cijena, osim Domaćica keksa koji su skuplji u Švedskoj oko pet kuna. U Švedskoj Vam je litra mlijeka tri kune skuplja nego u Hrvatskoj, meso oko 20 kruna skuplje (pileći batci), a pileći file i do 40 kruna skuplji! Goveđe meso 30 kuna je skuplje nego u Hrvatskoj, a svježi losos kilogram stoji 250 kruna, što Vam je gotovo isto kao u kunama. Podravkine stvari sve su jeftinije u Švedskoj – od juha iz vrećice, pa do ajvara. Cedevina je skuplja u Švedskoj za više od 20 kuna. Znači li to da Hrvatska ide lagano na švedski standard? Možda. Živi bili pa vijdeli. Ovo su cijene od danas, nedjelje 15. siječnja. Evo, toliko da znate za usporedbu. Nadam se da ću drugi puta javiti s nekom boljom temom.
Možda uskoro obnovim jedan party iz djetinjstva. Baš mu se veselim. Pisat ću kako je bilo. Nadam se već ovaj tjedan. Uživajte.
Malo Podravke….
Malo slatkoga….Domaćica je jedina skuplja u Švedskoj nego u HrvatskojMalo ajvara…Cijene kruha drastično premašuje one hrvatskeCijene boce maslinovog ulja u Švedskoj idu u nebo (oko 125 kuna). Oduvijek su i išle…
Mogla bih Vam samo napisati sretan Božić i poželjeti Vam sretnu Novu. Ali dogodilo se toliko toga svima nama… I naša razmišljanja su ovih dana u svim tim danima. U još jednoj nepredivivoj godini koju smo izgurali, obavili, odradili, u kojoj smo i uživali, radovali, se tugovali, opraštali se. Još jednom dižemo čaše da ju pozdravimo, jer ju više nikad nećemo doživjeti. Kao klinki to mi je bio tako mistični događaj, taj odlazak godine za čiji party su se svi spremali oko mene malene. Ali prije toga, dolazi nam Božić koji poručuje da sve što smo napravili – jesmo i da tako trebamo ostaviti. Božić koji donosi mir i nadu, kako u dječjim nasmiješenim obraščićima tako i u nama i u onim pored nas. Kroz godinu koju ostavljamo plovila sam u divnim stvarima, zaljubila sam se u jedan grad, dijete mi je krenulo u kolektiv (što mi je definitivno predstavljalo najveći stres), a vjeru i samopouzdanje debelo mi je porušila smrt prijateljice, mame dviju divnih djevojčica. Koju još nisam otpratila kako treba, iako sam sve bliže tome. Godina je bila zbilja turbulentna, ali poučna. Naučila me pobrinuti se za sebe, jer sam shvatila da sam tako najkorisnija onima koje volim. Ponosna sam na to. I na svoju jelkicu za koju mi dijete kaže da je mala, a posebno na svoje jaslice koje sam uspjela brojčano spojiti nakon 30 godina, a stare su sigurno oko 50-ak. Jer sam ih davno naslijedila. I dok su mi frendice na kavi za Badnjak, ja brišem nos sebi i sinu, jer smo pokupili neki vrtićki virus. Ali veselimo se ipak još jednom Badnjaku. Volim vas puno i želim Vam sve najbolje. Uživajte u sretnim trenucima i neka Vam potraju. Nek Vam bajka potraje, neka Vam padne snijeg koji se neće odmah pretvoriti u kišu, kako kaže meni najdraža božićna ljubavna pjesma Old lang syne Dana Fogelberga kojom je ispričao jedan od najemotivnijih doživljaja na Badnjak, tako vjerno, iskreno, duboko i jednostavno. Upravo takvi budite i ostanite. Pa nek ‘sreća prati nas… Čaše u zrak.
Nema slike.Stvorite ih sami u ovim danima.I ostvarite ih.
Jeste li ikad imali ovakve pahuljice na prozoru ujutro? Ne, nije montaža. Neki od Vas na Mediteranu ovakvih se zima sjećaju samo iz djetinjstva i to onog ranog. Opasno je i zahladilo ovih dana i gotovo su svakodnevni dobri minusi u južnoj Švedskoj. Nadaju se mnogi i bijelom Božiću, no meteorolozi nisu ostavili puno prostora za nadu, jer se najavljuje toplija fronta tih dana. No, ovih par slika sigurno Vam može dočarati ciču zimu i plavo hladno nebo. Nebo koje je najčišće i najplavije kada je hladno. Kada je vjetar blag, ali prodoran do kosti od hladnoće na kojoj je teško stajati vani. Ali vi se i dalje radujete Božiću, usprkos. Možda i više nego prije. Jer, evo još tjedan – dva i još smo jednu tešku godinu uspjeli ostaviti iza sebe. Mašite joj dragi moji. Baš kao što dijete maše snijegu.
Ovo je prva kuća koju sam kupila u Švedskoj. Naravno da je crvena…
Zima u šumi posebni je doživljaj.
Je li ukrasno ili pravo?Lijepo je i tiho u Švedskoj. Najljepše u hladnim zimskim danima koji ne ostavljaju mjesta sunčevim zrakama, ali fale ljudi na cesti…Malo atmosfere s aerodroma u Stockholmu koja ležerno podsjeća da ispraćamo još jednu godinu…Švedske bobice pred zgradom netko je okitio žaruljicamaKad se prozori zalede, Djed Mraz je ovdje…
Ljeto, odnosno godišnji odmor, vrijeme je kad najviše primjećujem detalje. Točnije, ne ljeto, ni godišnji, možda više odlasci u neke druge krajeve… tuđe kuće i apartmane. U njima čovjek na svašta naleti. Na stare knjige, na romane koje je oduvijek htio pročitati, a nije imao vremena, na slike koje ga se jako dojme, koje su skupe i uz koje spavajau 10-ak dana, na kamine koje su oduvijek htjeli, ali ih nemaju, kao i na stare stvari koje su zadnji puta vidjeli kod svojih baka. Kao što su stare lampe, ili neki drugi ukrasi, naročito ako ste smješteni u nekoj staroj kući gdje, iako vlasnici nisu stari i kuća je obnovljena, oni su ipak ostavili u njima neke uspomene, radi fore. Tako sam ovog ljeta naletila u jednoj staklenoj vitrini na čestitku koja je svirala. Jel’ se sjećate tih čestitki? Vjerujem da oni koji su odrastali u 80-ima znaju o čemu govorim. Bile su to čestitke koje su svirale ukoliko su bile božićne – razne božićne pjesme, a ako su bile rođendanske – onda pjesme u tu svrhu. Ja na neke druge vrste čestitki koje su svirale nisam naletjela. Ali znam, dok bi ih moji znali dobivati od rodbine iz inozemstva, da smo ih čuvali sve i jednu u regalu. Otvarala bi ih često i gledala koji vrag ipak u njima tako svira. Ali nikad dovoljno nisu bile čuvane, da prežive, evo gotovo 40 godina, koliko je stara – ove čestitka.
Ona više ne svira. Naravno. Ali meni je u ušima odzvanjao Tannenbaum dok sam ju otvorila.
Ljudi, pišete li čestitke ikome? Biste li ih pisali da to opet postanu trend ili Vam je to totalno nezamislivo? Danas su se čestitanja svela na zakazane datume u našim rasporedima i kalendarima u mobitelima. Uglavnom, mobiteli ih šalju i sami. Čestitke za blagdane dobivamo svi iste. Svake godine pet istih čestitki kola uokolo i to je to. Dok se datum ne izliže do kraja. I hvala dragom Bogu što je dan završio i što smo se svi lijepo svih sjetili. Ide li vam to pomalo na živce? Kako bi bilo da dobijete papirnatu čestitku od nekog ili onu koja svira?
Mojim roditeljima neki prijatelji i dan danas šalju čestitke za važne dane. To su jedno te isti ljudi. Oni kojima je ta navika ostala uvriježena i koji iako imaju mobitele, još uvijek kupuju i pišu čestitke i ne odriču se te divne tradicije, iako su proputovali svijeta. Danas je to jedna velika i topla gesta, znak stalnog i ponovnog sjećanja, susreta na jednoj drugoj razini, osobnoj, ispisanoj rukom, penkalom, lijepim flomasterom… Jako bih željela dobiti čestitku. Razmišljam, kad bih je dobila kakvo bi to posebno značenje bilo? Da mi netko pošalje čestitku. Koliko bi ona zapravo bila osobna. O njoj nitko nikad ne bi trebao znati ništa. Ona ne bi bila zabilježena ni u jednom digitalnom prostoru, ni u jednom mailu, u nijednom mobitelu, ni na jednoj komunikacijskoj platformi. Čak se ne bi nikada saznao pošiljatelj/ica, ukoliko bi potpis bio recimo samo inicijal ili nadimak poznat samo meni. Je li Vam sad jasno koliko je čestitka nevjerojatna stvar u ovom 21. stoljeću u kojem je sva komunikacija negdje ostavljena i zabilježena? Jer eto tako smo htjeli i mislili smo da će biti lakše. Koliko je čestitka javna i otvorena zapravo svakom tko je primi u ruku, toliko nosi svoju poruku, težinu, osjećaje, sjećanja… I poprilično zna biti tajanstvena.
Zato, glasam za čestitke. Ali ja sam ionako jedna tradicijski orijentirana bloggerica, pa se drugo od mene niti ne očekuje. Uživajte. Ukoliko vidite koju zgodnu čestitku, ispišite je i pošaljite onom koga se najrađe sjećate u životu. Bit ćete ništa drugo, nego sretni.
